Zašto je Crvena armija u bitku za Baranju krenula gdje je tada bilo najteže?

Batinsku bitku promatrati izvan ukupnog konteksta i brzine napredovanja snaga SSSR-a i time vezanih bitaka na cijeloj širini fronte i zona razgraničenja i odgovornosti postrojbi, potpuno je pogrešno.

Gdje su mogli prijeci Dunav? U Kopackom ritu?

Slučajnost je,ali valja spomenuti:Bitka na Batini pada na obljetnicu pada Vukovara(19.studeni).Velika simbolika!

da je kojim slučajem,poslije drugog svjetskog rata,jugoslavija zaratila s italijom kako bi samo srpski oficirski kadar naganjao hrvate i albance u juriš na talijanske bunkere.

P.S. Pećanac je osuđen na smrt i pogubljen od strane JVO zbog saradnje s Nemcima , a Đujić je sasvim nešto drugo , kao i što su Italijani bili sasvim nešto drugo od Nemaca u II sv. ratu . Komandantii JVO u Bosni Dangić , Lukačević i ostali su samo vraćali milo za drago hrvatskim ustašama i Handžar diviziji .

Uglavnom, razvidno je svakom normalnom da su partizani potukli naciste do koljena i potjerali ih u materinu gdje i pripadaju skupa sa ološem ustašama i četnicima koji su kukavički pobjegli. Trebalo ih je sve dotuči do zadnjega.

Autor , kao i većina njegovih zemljaka ne propušta priliku da istakne kako su u uniformu NOVJ uskočili četnici u Srbiji 1945 i na taj način dezavuiše srpski doprinos NOB -u u II sv. ratu. Što to nema veze sa stvarnim događajima i brojkama , njemu je nebitno , jer se očigledno vodi logikom da puno puta ponovljena neistina može postati istina . A stvarni događaji u Srbiji su u jesen '44 bili takvi da je se D.Mihailović sa glavninom svojih jedinica povukao u Bosnu (po istorijskim izvorima oko 18 000 ljudi ) , gde je od 9 do 13 maja '45 bio opkoljen i uništen . U tom trenutku njegove snage su brojale između 11 i 12 000 ljudi . Snage NOVJ su , po istorijskim izvorima u jesen '44 iznosile oko 600 000 ljud , a u '45 su narasle na 800 000 ljudi i predstavljale su najači pokret otpora u Evropi .To i jeste razlog zašto su Englezi i Amerikanci prestali sa podrškom drugom , rojalističkom pokretu otpora i podržali Titov pokret . Ne treba mnogo znanja i pameti ( ali treba poštenja , koje autor evidentno nema ) , pa videti koliko je Dražinih ljudi promenilo stranu , a koliko je mobilisano u Srbiji krajem '44 i početkom '45 . NOVJ '45 , kao i partizanski pokret od '41 do '45 najvećim delom su sačinjavali Srbi , a broj četnika DM , koji su prešli u NOVJ je višestruko manji od broja hrvatskih domobrana , koji su '45 promenili stranu .

meni je jedino zao sto nisu preko zagreba krenuli pa onda do hercegovine skrenuli , ne bi bilo blajburga