Za razliku od drugih europskih vladarskih obitelji, današnja švedska kraljevska obitelj nema dugu povijest. Njezin je rodonačelnik nekadašnji Napoleonov maršal Jean-Baptiste Bernadotte, koji je umro 8. ožujka 1844. kao švedski kralj Karlo XIV. Johan Karlo XIV. Bernadotte rođen je 1763., a u vojsku je stupio kao običan vojnik. Izbijanje Francuske revolucije omogućilo mu je zbog vojničkih vrlina strelovit napredak, pa je već 1792. postao pukovnik, a dvije godine poslije i general.
Iako je kao ministar rata odbio sudjelovati u Napoleonovu državnom udaru, to nije naštetilo njegovoj karijeri. Čak je postao i maršal. Naime, Bernadotte se oženio nekadašnjom Napoleonovom zaručnicom Eugenijom, a ujedno je i bio Napoleonov šurjak. To ga je spasilo i od vojnog suda kada je odbio zapovijed da se sa svojim korpusom uključi u bitke pokraj Jene i Auerstadta. Ipak, nakon što je pobjedu u bitki kod Wagrama javno pripisao svom saksonskom korpusu, ljutiti Napoleon ga je razriješio zapovjedništva. Od daljnjih nesuglasica s carem spasio ga je izbor za švedskoga princa. Švedski kralj Karlo XIII. nije imao potomaka, pa je uz suglasnost parlamenta, zbog gubitka Finske, koju je osvojila Rusija, za novoga vladara želio vojnika.
Napoleon se tom izboru nije protivio, ali ga nije ni odobravao, smatrajući taj čin smiješnim. Kao švedski krunski princ, Bernadotte je brzo stekao popularnost, a zbog starosti kralja i gotovo svu vlast. Pridružio se 6. koaliciji i sudjelovao u ratu protiv Napoleona, ali se poslije bitke kod Leipziga povukao i okrenuo prema Danskoj. Od nje je uspio otrgnuti Norvešku i prisiliti je na uniju sa Švedskom. Poslije smrti Karla XIII. Bernadotte je 1818. počeo vladavinu, koja je Švedsku uvela u dugotrajno razdoblje mira i prosperiteta. Iako je umro kao kralj, prema popularnoj legendi na njegovu je tijelu otkrivena tetovaža s natpisom „Smrt kraljevima!“ koja je potjecala još iz francuskoga revolucionarnog doba.
