Iako nije bila ni najveća ni posljednja bitka u seriji građanskih ratova koji su tijekom 1. st. pr. Kr. potresali Rimsku Republiku, bitka koja se u ljeto 48. g. pr. Kr. odigrala nedaleko Farsala, malenog grada u središnjoj Grčkoj, po mnogočemu predstavlja vrhunac građanskih ratova i prijelaznu točku u kojoj je sudbina staroga republikanskog uređenja rimske države bila trajno zapečaćena, premda se ono pravno gledano, u posebnom obliku nazvanom principat, zadržalo sve do vladavine cara Dioklecijana kada je uveden dominat, odnosno monarhistički tip vladavine u svoj svojoj punini. Nije, stoga, neobično da je ovaj događaj našao brojne odraze u kasnijoj umjetnosti, kako likovnoj, tako i književnoj.
Bitka kod Farsala bila je konačan obračun dvojice proslavljenih vojskovođa i nekadašnjih partnera u savezu poznatom pod imenom Prvi trijumvirat, ali i događaj kojim je raspleten gordijski čvor stranačkih sukoba između optimata – senatske aristokracije i populara – šarolike grupe stanovništva uglavnom plebejskog porijekla. Prvi trijumvirat činila su trojica, svaki na svoj način najmoćnijih ljudi ondašnjeg Rima: Gnej Pompej (Cn. Pompeius), proslavljeni vojskovođa i osvajač Istoka; Marko Licinije Kras (M. Licinius Crassus), najbogatiji čovjek svog vremena i pobjednik nad Spartakom; te Gaj Julije Cezar (C. Iulius Caesar), potomak jedne od najuglednijih rimskih obitelji i vođa stranke populara.

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’