Uključenjem Švedske na stranu protestanata u Tridesetogodišnjem ratu došlo je do naglog preokreta na štetu Habsburgovaca i njihovih katoličkih saveznika.
Nakon pobjede Gustava Adolfa kod Breitenfelda 17. rujna 1631., švedski kralj slavljen je među njemačkim protestantima kao biblijski junak. Do tada neodlučni i zastrašeni zbog moći Katoličke lige i njezinog prvog zapovjednika, generala Tillyja (Johann Tserclaes, 1559. – 1632.) koji je nekoliko mjeseci ranije strahovito opustošio grad Magdeburg, protestanti sve više pristaju uz švedsku vojsku na njezinom munjevitom prodoru prema jugu Njemačke.
Švedska ofenziva i habsburško povlačenje
Kako bi zaobišao neprijateljski habsburški teritorij, u potrazi za novim saveznicima i sigurnim boravištima tijekom zime, Gustav Adolf skreće na jugozapad i prelazi u Tiringiju. Za to vrijeme, Tilly se sa svojom vojskom povlači preko Vestfalije i Hesena u Frankoniju gdje ga je očekivalo pojačanje. Skupa s ovim pojačanjem, imao bi ukupno 40 000 vojnika, dok je dodatnih 20 000 čekalo u Šleskoj. Međutim, švedski kralj nije u međuvremenu čekao, a otpor koji mu je pružen bio je slab. Erfurt je zauzeo 2. listopada, Würzburg je pao 15., a do 23. prosinca zauzeo je Mainz i Frankfurt. Iako nisu pokazali očekivanu disciplinu kod Breitenfelda te ga umalo stajali bitke, Sasi su ostali njegov oslonac u osiguravanju zaleđa.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. listopada 2021.
