Događaj se samo uvjetno može nazvati bitkom, budući da nije došlo do većeg oružanog sukoba, no Eugenu je uspjelo manevrima prevariti francuskog maršala Catinata i zauzeti bitne strateške položaje oko i u gradu Carpiju.
Nakon pet tjedana opreznog manevriranja s obje strane, princ Eugen je pronašao nečuvano mjesto oko 10 km jugoistočno od Legnaga u blizini grada Castagnaro. Uobičajenim mjerama predostrožnosti tajnosti (obmanujući čak i vlastitu vojsku), prešao je donju Adigeu u noći s 8. na 9. srpnja i svladao mali konjički korpus koji se jedini našao u Carpiju (9. srpnja).
Catinat je smjesta koncentrirao svoju raštrkanu vojsku nazad na Mincio, dok se Eugen okrenuo prema sjeveru i uspostavio kontakt sa svojom starom linijom opskrbe, Roveredo-Rivoli. Neko je vrijeme Eugen bio u velikim poteškoćama s opskrbom, jer Mlečani nisu dopuštali da njegove teglenice silaze s Adige. Napokon se, međutim, pripremio da prijeđe Mincio blizu Peschiere del Garde i daleko dalje od Catinatove lijeve strane, s namjerom da pronađe novo područje opskrbe oko Brescie. To je izvršeno 28. srpnja.
Catinatova konjica, iako se našla na vidiku Eugenovih mostova, nije pružila nikakav otpor. Čini se da je maršal bio zadovoljan kad je otkrio da njegov protivnik nije namjeravao napasti španjolske posjede na Poluotoku. U svakom slučaju, Catinat se tiho vratio na Oglio, no, njegova vojska zamjerala mu je povlačenje pred znatno manjim snagama Austrijanaca i početkom kolovoza njegov suparnik, maršal Tessé izvijestio je o tome Pariz, nakon čega je maršal Villeroy, miljenik Luja XIV., poslan da preuzme zapovjedništvo. Već sljedeće godine tog istog maršala Eugen je u Cremoni zarobio gotovo na spavanju.
Izvor: https://www.facebook.com/LaurusLeslaeana
