Singapur je bio glavna britanska vojna baza u jugoistočnoj Aziji, a poznata je po nadimku „Gibraltar Istoka“. Bitka za Singapur trajala je od 8. do 15. veljače 1942. godine. Bitka je završila slomom britanskih snaga. U britanskoj vojnoj povijesti ostala je zabilježena kao najveći vojni poraz, jer se 30.000 britanskih i malajskih branitelja predalo Japancima nakon završetka bitke. Otok Singapur bio je utvrđena vojna baza, a njegova dužina od istoka do zapada iznosila je 33, a od sjevera prema jugu 22 kilometra. Johorski tjesnac razdvajao je otok od kopna i bio je pod savezničkom kontrolom. Na otoku je bilo stacionirano oko 85.000 savezničkih vojnika, jedna eskadrila lovaca modela Hurricane Kraljevskoga ratnog zrakoplovstva te dovoljno opskrbe za vođenje najzahtjevnijih operacija u trajanju nekoliko mjeseci. Nedostatak je taj što je Singapur bio prepun civila i ratnih izbjeglica, što je uvelike opterećivalo glavnog zapovjednika, generala Percivala bez obzira na brojčanu premoć nad Japancima. S druge strane, Japanci su raspolagali sa 60.000 vojnika, bez dovoljno jedinica teškog topništva i streljiva za topništvo. Britanski general Arthur Percival poslao je nakon japanskog osvajanja Malaje 8. australsku diviziju kako bi zaustavio japanski prodor u Johoreu, gdje su ih čekale jedinice 45. indijske brigade.
Australske snage primorane su na povlačenje sredinom siječnja, ali su uspjeli nanijeti Japancima gubitke i nakratko ih zadržati. Kad se glavnina japanskih snaga iskrcala na zapadnoj obali Johorea, indijske su trupe primorane na povlačenje u Singapur, no australska 8. divizija tvrdoglavo je branila Johore, unatoč nadmoćnijem protivniku, sve do 30. siječnja kad su se njene snage povukle na položaje udaljene 35 km od Singapura. Uslijedilo je opće povlačenje savezničkih snaga na žestok japanski pritisak. Australske i britanske jedinice štitile su povlačenje preostalih snaga s Malajskog poluotoka. Povlačenje se odvijalo preko kamenog nasipa, širine 20 metara, koji je spajao dva otoka. Posljednji saveznički vojnici povukli su se 31. siječnja s Malaje, a nakon toga je kameni nasip miniran. Dana 4. veljače Japanci su dovršili sve pripreme za prijelaz preko Johorskog tjesnaca. Japanski napad počeo je ujutro 8. veljače, a japanske pješačke snage prešle su navečer istog dana, uz podršku teškog topništva i zračnih napada, spomenuti tjesnac. Nakon žestokih okršaja na tjesnacu glavnina 5. i 18. divizije našla se na otoku rano ujutro 9. veljače. Ujutro 11. veljače japanske su snage napale najvišu točku na otoku, brdo Bukit Timah (190 metara nadmorske visine). Tu se razvila žestoka borba, prije svega oko naftnih polja koje su Japanci svim silama nastojali zauzeti neoštećene. Japanske snage slomile su 13. veljače britanske obrambene linije na brežuljcima Pasir Panjang, gdje su zauzeli glavne britanske zalihe streljiva.
Tu se dogodila jedna crna epizoda bitke za Singapur, kada su Japanci ubili više 230 ranjenika i 93 člana bolničkog osoblja. Britanski general Arthur Percival potpisao je predaju 15. veljače 1942. godine. Na kraju bitke za Singapur japanski gubici iznosili su 4.885 vojnika, od toga 1.713 poginulih i 2.772 ranjenih. Britanci su imali strašan gubitak, 5.000 poginulih i 80.000 zarobljenih vojnika. U japanskoj vojnoj povijesti osvajanje Singapura zabilježeno je kao najveća pobjeda carske vojske u samo 73 dana vojne operacije. Međutim, japanski vojnici nehumano su se odnosili prema zarobljenim britanskim, australskim i malajskim vojnicima (ukupno 130.000 ratnih zarobljenika) u kasnijem razdoblju. Samo je u japanskim vojnim logorima od mučenja, gladovanja i brutalnosti umrlo 10.000 ratnih zarobljenika.
a sramote za engleze...