Kao što smo objasnili u prvom nastavku ove serije vojne dužnosti znatno su starije od vojnih činova i potječu od najranijih oblika vojnoga ustrojavanja. Vrhovni zapovjednik, obično kralj, knez ili neki drugi velikaš, postavljao bi prije svakoga ratnog pohoda sebi podređene zapovjednike pojedinih postrojbi koji bi opet postavljali sebi podređene zapovjednike i posebne službenike zadužene, primjerice, za opskrbu, održavanje reda među vojnicima, liječničku skrb i slično.
Po završetku rata vojska se raspuštala, a zapovjednici i službenici nisu zadržavali svoje funkcije te bi u slučaju izbijanja novoga rata na njihove dužnosti mogli biti postavljeni neki posve drugi ljudi. Nakon uvođenja činova dužnosti su obnašali časnici i dočasnici u određenom činu, ali ponekad se događalo da se ustrojila neka oružana sila koja časnike i dočasnike nije imala ili ih je imala u malom broju, kao primjerice u španjolskom građanskom ratu ili u vrijeme 2. svjetskog rata na mnogobrojnim okupiranim područjima. Slično se dogodilo u prvim mjesecima ustroja oružanih snaga Republike Hrvatske 1991. godine; tada nije postojalo dovoljno časnika i dočasnika, ili pak su časnici i dočasnici nižih činova zapovijedali većim postrojbama nego što je to propisano ili uobičajeno.
Zbog toga je odlučeno da se uz oznake činova uvedu i oznake dužnosti. Iako dužnost nije isto što i čin, kolokvijalno se i oznake dužnosti ili položaja, a i oznake zvanja koje smo također već spominjali, nazivaju činovima te ćemo ih ovdje ukratko predstaviti kako bismo ukazali na razlike među njima.
Ne propustite novi broj Vojne povijesti od subote 4. travnja!
