Dana 23.6.1991. godine veći dio 2.A ZNG-a upućen je na prvi teren nakon ustrojavanja prema Ljubovu u Lici. Borbena skupina od stotinjak gardista sastavljena od pripadnika specijalnih postrojbi MUP-a koji su prvu obuku imali u Vinici kod Varaždina, Kumrovcu i Rakitju, piše Dogodilose.com

Smještaju se na farmi u Ljubovu gdje su preuzeli zadaću osiguravanja ceste Gospić  – Titova Korenica. Držanjem kontrole nad tim planinskim prijevojem nadzire se iznimno važna cestovna komunikacija za veliki dio Like. Preostali dio postrojbe obavljao je u isto vrijeme zadaću blokade vojarne „Maršal Tito“ u Zagrebu. Momci koji su stigli u Liku već su imali ratnog iskustva iz okršaja u Erdutu, Borovu Selu, Pakracu i na Plitvičkim jezerima. U to vrijeme još uvijek „neutralna“ Jugoslavenska narodna armija nalazila se uz cestu gardistima s lijeve i desne strane, a neutvrđeni broj velikosrpskih terorista nalazio se u okolnim selima i brdima. 

U rano jutro 30. lipnja 1991. velikosrpski teroristi s okolnih brda napadaju stožer 2.A ZNG-a smješten u zatvorskoj farmi. Iako su bili izloženi jakoj vatri iz pješačkog i protuoklopnog naoružanja, gardisti žestoko uzvraćaju i odbijaju napad uz 6 lakše ranjenih pripadnika. Neprijatelj nije očekivao žestok otpor gardista, ali su gardisti uzvratili snažnom vatrom koja je napravila pomutnju i paniku u njihovim redovima i nakon 2-3 sata borbe neprijatelj se povukao. Odbijanje napada pripadnicima postrojbe podiglo je moral jer su vidjeli da mogu uspješno voditi obranu protiv nadmoćnijeg neprijatelja te se odlučuju na izviđanja i noćne straže na punktovima prema Titovoj Korenici. Sljedećih dana na jednom kontrolnom punktu pripadnici bojne zaustavljaju kamion pun eksploziva koji se kretao u smjeru Titove Korenice. Kamion s vozačem zaplijenjen je te poslan za Zagreb. Dana 6. 7.1991. prilikom povratka sa sastanka iz Zagreba zapovjednik i desetak branitelja na ulazu u Ljubovo upadaju u zasjedu. U jednom usjeku zaklonjeni nasipom srpski teroristi  bombama i vatrom iz pješačkog naoružanja dočekali su vozila s gardistima. U teškoj i gotovo bezizlaznoj poziciji gardisti pozivaju motorolom pomoć i u vrlo kratkom roku iz baze stiže pojačanje s dva kombija. Odmah po dolasku na mjesto okršaja gardisti žestokom paljbom neprijatelja primoravaju na povlačenje. U tom okršaju ginu Ivica Kolar i Pero Juriša, ranjeno je pet pripadnika postrojbe, a gubici su mogli biti i veći jer jedna bomba ubačena u kombi nije eksplodirala. Budući da se među ranjenima i ozlijeđenima našao i zapovjednik Obradović, zapovijedanje preuzima njegov zamjenik Miho Caput koji, razjaren, s tri gardista odlazi u bazu JNA. Caput im je zaprijetio da će ih gardisti uništiti moćnim američkim naoružanjem ako  se budu miješali u okršaje s teroristima. Naravno, poslušali su ga. Sljedećih dana postrojba predaje položaje MUP-u RH te se dana 9.07.1991. vraća u bazu Trstenik.

Bila je to prva uspješno izvršena borbena zadaća pripadnika 2.A brigade u kojoj su svoje živote na oltar domovine položili Ivica Kolar i Pero Juriša, prvi poginuli pripadnici 2.A ZNG-a.

Na tom terenu pokazana je, uz hrabrost, odlučnost i spremnost za obranu i oslobađanje domovine. Također je iskazana osobina munjevite reakcije i brzog transformiranja iz obrane u napad koja je postrojbu krasila tijekom cijelog Domovinskog rata. Postrojba kasnije biva ustrojena kao 1. Pješačka bojna te zbog svojih osobina dobiva ime „Crne mambe“ koje časno i ponosno nosi kroz cijeli Domovinski rat, a nakon rata djeluje kao udruga. 

Poslodavac traži radnika sa SSS i nudi 1700 eura plaće