Kompleksni odnosi između nominalnih saveznica, Italije i NDH, ocrtavali su se i na ustroju i djelovanju Lako prevoznog zdruga te II. hrvatske legije. Tražeći odmak od ovog nevoljnog savezništva, NDH je prigodu vidjela u njemačkom napadu na Sovjetski Savez. Slanje dragovoljaca u borbu protiv boljševizma trebalo je poslužiti samo kao izlika za izobrazbu većeg broja ljudi prema njemačkom modelu te bi se u pogodnom trenutku ovo ljudstvo vratilo u domovinu i poslužilo kao okvir za ustrojavanje novih postrojbi. Time bi se poništio talijanski utjecaj na ustroj hrvatskih oružanih snaga i zaobišle bi se odrednice Rimskih sporazuma koji su vezali njihov razvoj uz Italiju. Talijanska Vlada odmah je uočila ovu namjeru i kada joj nije uspjelo staviti Hrvatsku legiju pod svoje zapovjedništvo, inzistirala je na ustroju još jedne postrojbe koja bi se na Istočnom bojištu borila pod njezinim zapovjedništvom. To je dovelo do ustroja Lako prevoznog zdruga Hrvatske legije, unatoč nastojanjima Vlade NDH koja je to željela izbjeći.
Rat sa Sovjetskim Savezom nije se odvijao prema očekivanjima snaga Osovine te je Lako prevozni zdrug uništen u borbama na Donu u prosincu 1942. god. Istodobno su jačala i borbena djelovanja na području NDH, a kako je njihov intenzitet rastao, jačao je i utjecaj Njemačkih oružanih snaga na ustroj Hrvatskog domobranstva. Postupno je u Nijemaca prevladalo mišljenje da se postrojbe Hrvatskog domobranstva mogu učinkovito boriti samo pod njemačkim zapovjedništvom, što je dovelo do ustroja legionarskih divizija. To su bile postrojbe Njemačke vojske koje su popunjavanje ljudstvom iz Hrvatske, a časnici su većinom bili Nijemci. Prema ugovornoj obvezi između vlada Njemačkog Reicha i NDH, ove postrojbe smjele su se upotrijebiti samo na području NDH.
Ovo je bilo sasvim u suprotnosti s odrednicama Rimskih ugovora, ali je Italija u ovom razdoblju rata previše ovisila o njemačkoj saveznici da bi mogla spriječiti ovakav razvoj događaja. Ipak, nastojala je sačuvati svoj utjecaj u što većoj mjeri, pa je prema njemačkom primjeru pristupila ustrojavanju jedne legionarske postrojbe u sastavu Talijanskih oružanih snaga. Ustroj legionarske postrojbe trebao je pridonijeti čvršćim vezama između talijanskih i hrvatskih oružanih snaga, a nadali su se da bi djelovanje jedne takve postrojbe imalo pozitivan učinak na hrvatsko stanovništvo među kojim je vladalo jako protutalijansko raspoloženje.
Ove talijanske mjere poduzete su i suviše kasno da bi imale bilo kakav učinak na razvoj borbenih djelovanja u NDH, a ubrzo je uslijedila i kapitulacija Italije. II. hrvatska legija u tom se trenutku još uvijek nalazila na izobrazbi u Italiji te su je njemačke vojne vlasti iskoristile za nadzor na odsjeku željezničke pruge Gemona–Tarvisio–Udine. Nedovoljno izobražena i opterećena jakom nostalgijom za domom, II. Hrvatska legija nije bila sposobna za izvršavanje složenijih zadaća. Nakon stabilizacije stanja na sjeveru Italije, njezino je ljudstvo početkom prosinca upućeno u Stockerau na dovršetak izobrazbe, a potom je raspoređeno u neku od legionarskih divizija ili gorske i lovačke zdrugove Hrvatskog domobranstva.
Prvi put sve o Drugoj hrvatskoj legiji možete pročitati u novom broju „Vojne povijesti“ koji je na kioscima od subote 5. prosinca. U novom broju još možete čitati o ratnom putu »Štrasera« u Domovinskom ratu, zagrebačke jedinice dragovoljaca osnovane 3. listopada 1991. godine; o vojsci Bizantskog Carstva koja je stoljećima utjecala na razvoj svjetske politike; o kontroverziji - zašto Francuska ni danas ne priznaje broj srpskih žrtava u Prvome svjetskom ratu; u aktualnom kutu o francuskom ratu protiv terorizma. I još mnoge druge teme i priče za samo 19,99 kuna.
Foto: Prethodnik II. hrvatske legije bio je Lako prevozni zdrug koji je u prosincu god. 1942. uništen na Istočnom bojištu tijekom sovjetske operacije »Mali Saturn«. Na slici postrojavanje Zdruga neposredno nakon dolaska na Istočno bojište 18. travnja 1942.
Foto: Zapovjednik 63. legije Crnih košulja pukovnik Niccolo Nicchiarelli i zapovjednik Zdruga potpukovnik Egon Žitnik u obilasku položaja.
Foto: Dva pripadnika SS-bojne »Karstwehr« u razgovoru sa stražarom iz II. hrvatske legije koji osigurava prometnicu između Pontebbe i Tarvisia. Fotografija je snimljena najvjerojatnije u listopadu god. 1943, a fotografija je izvorno objavljena u knjizi Sergia Corbattia i Marca Nave – »Karstjäger!: Du SS-Karstwehr-Bataillon à la 24. Waffen-Gebirgs-Division der SS«.
Podsjetio bi one koji možda neznaju, da da su največi broj Hrvata u cijeloj povijesti ubili "antifašistički osloboditelji" na čelu sa strancem Titom.