DRUGI DAN – 17. rujna 1991. godine
Tijekom noći i u ranim jutarnjim satima JNA pojačava snage tenkovima i oklopnim borbenim vozilima oko Šibenskoga mosta i raskrižja na magistrali s benkovačkom cestom. Istodobno, okupljaju se hrvatske snage za zauzimanje neprijateljskih vojarni na području Rogoznice. U zoru topnička bitnica s otoka Žirja otvara vatru na dva minolovca koji bježe iz šibenskoga akvatorija. Oko 7.30 sati počinje opći združeni napad JNA na grad sa Šibenskoga mosta, iz vojarni, s ratnih brodova u luci i borbenim zrakoplovima s težištem na civilne ciljeve koji nemaju nikakvu vojnu važnost. U borbu se uključuje topnička bitnica sa Žirja, koja na krajnjem dometu svojih topova tuče vojne brodove ispred šibenske obale koje je natjerala na uzmak u njihovu luku u Mandalini. Odmah iza toga po dojavi otvara vatru na skupinu ratnih brodova koji pokušavaju prodrijeti u kanal sv. Ante, gdje ih svojom vatrom tjeraju prema Rogoznici, dok pogođena raketna topovnjača, nagnuta i u plamenu bježi prema otoku Visu.
U 11 sati u borbe oko mosta i na magistrali prvi put uključuje se topnička bitnica sa Žirja tjerajući dio snaga JNA na izvlačenje prema Zatonu ili benkovačkoj cesti, a među njima bio je i zapovjednik napada na Šibenik, pukovnik Slavko Lisica, koji bježi u oklopnom transporteru. Do kraja dana topnici sa Žirja s manjim pauzama djelovat će po mostu i vojarnama ispalivši više od 800 granata. Toga će dana poginuti prvi šibenski branitelj, pripadnik specijalne policije Marinko Kardum na prilazima istočnoj strani mosta. Zaustavivši u Vodicama tegljač s oružjem namijenjen Metkoviću, naoružava se dvjestotinjak novih branitelja, a brodom iz Šibenika u Srimu dolazi jedna satnija 113. br. koja će ojačati položaje obrane oko mosta. Istodobno na području Rogoznice skupljaju se snage 113. br. ZNG-a pod vodstvom Rahima Ademija i Vlade Jarmoma te pripadnici 3. bojne 4. br. u jačini jedne satnije i snage policije pod vodstvom Jure Čobanova i Ivice Fakčevića koji počinju akcije zaposjedanja blokiranih vojarni obalne topničke bitnice „Zečevo“ i skladišta u Kruščici.
Nakon lukavoga nagovora na razgovor o predaji sa zapovjednikom vojarni, kapetanom korvete Stevanom Oršićem, kojega će poslije neuspješnih pregovora zarobiti, u uspješnoj će akciji zauzeti obje blokirane vojarne na rogozničkom području. Ratni plijen koji je zarobljen bit će skoro presudan za konačni ishod bitke za Šibenik, a sastojao se od četiri obalna stacionarna topa 100 mm, pet dalekometnih topova 130 mm, 20 topova 85 mm, 48 pzo topova 1/20 mm ili 3/20 mm, većih količina pješačkoga naoružanja, svih vrsta strjeljiva, motornih vozila, topničkih radara itd. Odmah su ustrojene topničke bitnice 113. br. ZNG-a koje su upućene na drniško bojište sa šest topova 85 mm, dok su četiri topa 85 mm prebačena na Razore, gdje su pod zapovjedništvom Mladena Reneka djelovala po prostoru oko motela pokraj Šibenskoga mosta, a po jedan u Trogir i Sinj. Od četiri ispravna topa 130 mm ustrojena je bitnica pod zapovjedništvom Nebojše Peravića iz 113. br. HVa. Snage JNA na drniškom pravcu zauzimaju Oklaj i dalje napreduju prema Drnišu. Pripadnici 4. br. zaustavljaju privremeni proboj oklopnih snaga 9. korpusa na pravcu Tepljuh – Kričke – Otavice, a zatonska satnija zauzima položaje po brdima sve do zatonsko-benkovačke ceste.
>>Prva pobjeda u obrani od velikosrpske agresije – šibenska bitka u rujnu 1991. godine, 1. dio
>>Prvi dan bitke za Šibenik, 2 .dio
Ovdje iznosite netočne povijesne podatke.