Naslovnica

Društvo, država i carstvo

Je li ovo doba pokreta u kojem nacionalne države slabe naspram snažnijeg svjetskog društva ili je, naprotiv, ovo samo uvertira u eru snažnijih nacionalnih država?
14. kolovoza 2018. u 11:29 0 komentara 252 prikaza
Foto: https://www.newyorker.com

"Ljudi, države i strah“ – naslov je jednog od najpoznatijih djela iz područja sigurnosnih studija u kojem autor Barry Buzan, kao jedan od predstavnika kopenhaške škole, revidira postojeće perspektive sigurnosnih studija u kojima se napušta tradicionalna realistička forma državnocentričnosti, koja je bila dominantna posebno u razdoblju hladnog rata, te se uvode novi referentni objekti sigurnosti, kao što je društvena sigurnost, koji bitno mijenjaju analitičke perspektive.

IZ NOVOG BROJA Muslimansko bratstvo u kaosu Bliskog Istoka

Francuska revolucija, kao jedan od najmonumentalnijih događaja u europskoj i svjetskoj povijesti, označila je radikalnu transformaciju društvenih odnosa, odnosa moći i pitanja, odnosno uloge identiteta. Ono što je uslijedilo u narednom razdoblju modernizma, odnosno industrijske revolucije, tehnološkog razvoja i kapitalizma, kao forme društvenog uređenja u danom geopolitičkom okruženju, stvorilo je preduvjete za razvoj onog što danas nazivamo najsnažnijom jedinicom i oblikom društvene organizacije – nacionalne države.

Nacionalizmi koji su djelovali u Europi tijekom 19. stoljeća stubokom su promijenili formu društvenog ugovora, u kojima su vladari, zbog racionalnih i praktičnih razloga, bili prisiljeni veću vlast predati društvenim pokretima koji su u zamjenu središnjim vlastima pružali mogućnost uživanja plodova kapitalizma, ali prvenstveno u vidu obrane i rata i provođenja jedinog legitimnog oblika organiziranog nasilja. Upravo su rat i mobilizacija, uvjetovani tehnološkim razvojem, bili jedan od ključnih faktora ovih procesa, što se može poistovjetiti s poznatom izjavom Charlesa Tillyja, jednog od najvećih sociologa 21. stoljeća, o tome kako „države stvaraju rat i rat stvara države“, referirajući se na niz funkcija u vidu organiziranog nasilja moderne države koja je okarakterizirala procese samog nastanka modernih država. Iako je Francuska revolucija označila početak navedenih procesa, oni su se kao i svi drugi pokreti i društvene promjene uvelike razlikovali od države do države, kako intenzitetom, tako u konačnici i brutalnošću koja je nažalost postala sastavni dio postrevolucionarne Francuske i kasnije Rusije.

Koliko god ti procesi bili snažni i koliko god ih stanovništvo masovno podržavalo, slijedeći klasičnu političku strukturnu teoriju društvenih pokreta oni ne mogu biti uspješni u vidu revolucionarnog djelovanja ako ne dođe do implozije državnog aparata naspram kojeg je slomljen društveni ugovor. Ključni faktor implozija su uglavnom vojna i materijalna iscrpljenost „ancien regimea“, stoga ne iznenađuje da su nacionalistički društveni pokreti trebali čekati do kraja Prvog svjetskog rata da carstva pošalju u ropotarnicu povijesti, a nacionalne države postave na tron ključnih aktera međunarodnih odnosa. 

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. kolovoza 2018.

IZ NOVOG BROJA Geopolitika iranske revolucije AKTUALNO Ruska vojska na granici sa Sjevernom Korejom IZ NOVOG BROJA Vojna moć bliskoistočnih država
 
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.