U zagrebačkoj gradskoj četvrti Črnomerec, u blizini Trga dr. Franje Tuđmana nalazi se nevelika ulica Gjure Čanića. Vjerojatno vrlo malo njenih stanovnika zna da se njihova ulica zove po hrvatskom generalu, junaku, vojskovođi, domoljubu, vojnom piscu i meceni Đuri Čaniću.
General Đuro Čanić jedan je od mnogobrojnih hrvatskih generala vojske Austrijskog Carstva i Austro-Ugarske Monarhije koji dokazuju da nisu bili samo „crno-žuti generali“, isključivo odani kralju i Monarhiji, već su imali izrazito razvijene domoljubne osjećaje prema svojoj hrvatskoj domovini i njoj su ostali do kraja vjerni, bez obzira na posljedice. On je jedan od reprezentativnih primjera čovjeka koji se uvijek pitao što još može učiniti za svoju domovinu, ma koliko to utjecalo na njegovu časničku karijeru.
Kada je napustio ovaj svijet sav svoj tada golemi imetak oporučno je ostavio hrvatskim kulturno-prosvjetnim ustanovama i time još jednom potvrdio svoje domoljublje. ČANIĆ, Đuro (Gjuro, Juraj), koji se u popisu austrijskih generala navodi pod nazivom Čanić Georg, rođen je 12. veljače 1849. u Kaniži Gospićkoj. Potječe iz činovničke obitelji. Vojnu karijeru započeo je u Tehničkoj vojnoj akademiji, smjer inženjerija u Beču, koju je završio 30. kolovoza 1870., kada je promaknut u čin poručnika i raspoređen u 1. inženjerijsku pukovniju u Beču. U toj postrojbi 1. svibnja 1872. promaknut je u čin natporučnika. U tom činu je tijekom 1875. u vojnom časopisu „Der Kamerad“ objavljivao vojno-stručne članke na temu izobrazbe pripadnika inženjerijskih postrojbi austro-ugarske vojske. Budući da se posebice isticao među kolegama upućen je u Ratnu školu u Beču, koju je završio u rujnu 1876. Po završetku školovanja kao perspektivni časnik 1. listopada 1876. dodijeljen je Glavnom stožeru austro-ugarske vojske. U čin satnika promaknut je 1. svibnja 1878., nakon čega je upućen u stožer 33. pješačke divizije u Komáromu (Mađarska) na dužnost stožernog časnika. U tom činu posebice se istaknuo prigodom zaposjedanja Bosne i Hercegovine (1878.). Za iskazanu hrabrost i vojno umijeće u operacijama prigodom zaposjedanja Bosne i Hercegovine odlikovan je Zlatnom medaljom za hrabrost. Nakon toga, slijedeće godine upućen je u VII. hrvatsko-slavonsko domobransko okružno zapovjedništvo u Zagrebu, na ustrojbeno mjesto stožernog časnika. Kao satnik pod karijernim vođenjem Glavnog stožera austro-ugarske vojske, 11. lipnja 1881. imenovan je za predstavnika austro-ugarske vojske u sastav Međunarodnoga vojnog povjerenstva za definiranje tursko-grčke granice.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. svibnja 2024.
