Eduardo Róza-Flores rodio se u Santa Cruz de la Sierri 31. ožujka 1960. godine. Njegov otac, slikar György Rózsa, mađarski Židov, emigrirao je u Boliviju i ondje upoznao i oženio Eduardovu majku, profesoricu Nelly Flores Arias, Bolivijku španjolskih korijena. Godine 1972. ta je tročlana obitelj zbog političkih razloga emigrirala u Čile, a kada je u Čileu na vlast došao Pinochet politički su azil dobili u Švedskoj. Konačno, 1975. emigrirali su u Mađarsku gdje je Eduardo, znakovito, maturirao u gimnaziji Sv. Ladislava (A Szent László Gimnázium) u Budimpešti. Politologiju i komparativnu povijest književnosti diplomirao je 1989. godine na prestižnom budimpeštanskom Filozofskom fakultetu „Lóránd Eötvös“. Međutim, kao novinar je radio već od 1983. godine, posebice kao dopisnik za ljevičarske latinoameričke novine na španjolskom jeziku. Već se tada, kao dvadesetogodišnjak, izvrsno služio mađarskim, engleskim i španjolskim jezikom.
U lipnju 1991. došao je kao novinar španjolskog lista „La Vanguardia“ izvještavati o ratu u Hrvatskoj. Nakon tri mjeseca novinarskog rada, uglavnom na području istočne Slavonije, odlučio se prijaviti kao dragovoljac u Zbor narodne garde. Na taj ga je čin potaknulo ubojstvo novinara HTV-a Žarka Kaića 6. kolovoza 1991. godine. Naime, nakon tog događaja Róza-Flores je u Osijeku okupio međunarodnu skupinu novinara i javno upitao pukovnika JNA, Borislava Ivanovića, zapovjednika osječke vojarne, za razlog otvaranja vatre na novinare, na što je ovaj odgovorio da Kaić nije imao novinarsku oznaku te da će ubuduće JNA pucati na svakoga tko bude nosio hrvatsku odoru. Budući da je Róza-Flores kao novinar prethodno već u više navrata doživio negativno osobno iskustvo u odnosu sa srpskom paravojskom i tzv. JNA (u nekoliko su prilika neizazvano pucali na njega te ga maltretirali kao tobožnjeg hrvatskog špijuna), a usto je osjećao i snažnu empatiju s braniteljima Laslova, tada se odlučio dragovoljno pridružiti Hrvatskoj vojsci.
