Vitezovi predstavljaju najstrašnije i najbolje zaštićene ratnike na srednjovjekovnome bojnom polju, dok izvan njega spadaju među najmodernije odjevene i najbolje odgajane članove srednjovjekovnoga društva.
Ipak, dostizanje toga uzvišenog statusa postajalo je sve izazovnije kako se okončavao srednji vijek. Zahtjevi su uključivali aristokratsko rođenje, visok stupanj školovanja u djetinjstvu, novac za oružje, konje i sluge, kao i poznavanje viteških pravila. Dobar izgled, lijepa odjeća, upečatljiv grb i sposobnost recitiranja poezije nisu bili obavezni, ali su označavali vrlo poželjne vještine ako se netko kanio popeti na sam vrh ove elitne razine srednjovjekovnoga društva.
Vitezom je mogla postati osoba kojoj je poglavar države (uključujući papu) ili neki drugi predstavnik u čast monarha, crkve ili zemlje dodijelio počasnu titulu viteštva, osobito u vojnome svojstvu. Pozadina viteštva može se pratiti do grčkih postrojbi pod imenom „hippeis“ („ἱππεῖς“) i rimskih postrojbi imena „eques“ iz doba klasične antike.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 8. siječnja 2020.
