Rođen je u Heidenheimu u Württembergu (Njemačka) 15. studenoga 1891. godine. Stupio je u vojsku u srpnju 1910. kao kandidat za časnika u 124. pješačkoj pukovniji. Postaje potporučnikom u siječnju 1912., a od ožujka 1914. služi u topničkoj pukovniji. Početkom rata 1914. ponovno je u svojoj pješačkoj pukovniji. Sa svojom je pukovnijom na zapadnoj bojišnici u Francuskoj gdje je ranjen 24. rujna 1914. godine. Nakon što se oporavio od drugog ranjavanja, prebačen je u planinsku bojnu podignutu u Württembergu. Prvo je s bojnom u francuskim Vogesima i potom na bojišnici u Rumunjskoj. Od 1917. na sočanskoj je bojišnici kod Kobarida gdje u borbama u listopadu i studenom iste godine zaslužuje jedno od najviših odličja za zasluge (Pour le Mérite). Posebno se iskazao u taktici inflitracije (proboja) bojne u pozadinu protivnika. Do kraja rata u stožernoj je službi bojne. Poslije rata vraća se u prosincu 1918. u svoju 124. pukovniju gdje zapovijeda kompanijom za osiguranje. Od siječnja 1921. zapovijeda kompanijom u 13. pješačkoj pukovniji. Od listopada 1929. postaje instruktorom u vojnoj školi pješaštva u Dresdenu. U to vrijeme na osnovi svojih iskustava iz Prvog svjetskog rata napisao je i publicirao knjigu o taktici pješaštva “ Infanterie greif an“ (Pješački napadi) koju je osobno pročitao i Adolf Hitler. Od listopada 1935. zapovijeda lovačkom bojnom 17. pješačke pukovnije. Od studenog 1938. zapovijeda Hitlerovom tjelesnom bojnom “Führerbegleitbataillon”. U Vrhovnom je stožeru gdje je osobno zadužen za sigurnost Hitlera u vrijeme rata protiv Poljske 1939. godine. Od veljače 1940. zapovijeda 7. oklopnom divizijom koja ima jednu od odlučujućih uloga u invaziji Francuske u svibnju i lipnju 1940. godine. Od veljače 1941. zapovijeda njemačkim snagama u Libiji. Zbog umješnosti vođenja njemačkih i talijanskih snaga u kampanjama 1941.-1942. u sjevernoj Africi, koje su karakterizirale velike tenkovske bitke, prijatelji i neprijatelji nazivaju ga „pustinjskom lisicom“. Dva puta je potisnuo Britance preko granice između Cirenaike i Egipta. Nakon zauzimanja Tobruka unaprijeđen je u čin maršala. Odlučno je poražen u bitci kod El Alameina u studenome 1942. godine. Povučen je iz Afrike u ožujku 1943. i preuzima zapovjedništvo nad grupom armija B u sjevernoj Italiji. U siječnju 1944. zapovjednik je njemačkih snaga u Nizozemskoj, Belgiji i sjevernoj Francuskoj. Na dan invazije Saveznika u Normandiji 6. lipnja namjerava odmah napasti protivnika na obali, ali mu to Hitler ne dopušta. Prema Rommelu, tada je propušten odlučan trenutak u bitci za Normandiju. Ranjen je u zračnom napadu 17. srpnja i povučen s bojišnice. Optužen je da je sudjelovao u organizaciji atentata na Hitlera te mu je ostavljena mogućnost da mu se sudi ili da počini suicid kako bi sačuvao čast svoje obitelji i sebe. Rommel je izabrao ovo drugo 14. listopada 1944. godine.

Vozači, budite na oprezu: Prevaranti koriste jednostavan, ali kreativan način obmane