Nakon njemačke invazije na Poljsku, SSSR je htio pod svaku cijenu zaštititi lenjingradsko područje od Zapada; čak je i njezin „saveznik“ Njemačka htjela dijelove finskog područja, uključujući Karelijski tjesnac (prolaz koji je vodio izravno do Lenjingrada). Međutim, Finska je odolijevala sovjetskom pritisku, piše History.com
Sovjetski vođa Josif Staljin pozvao se na „sitno napisanu“ točku iz Ugovora o nenapadanju između Njemačke i Sovjetskog Saveza Socijalističkih Republika. Taj dio ugovora dopuštao je Sovjetima da slobodno vladaju u „njihovoj sferi utjecaja“.
Sovjeti su napali Finsku 30. studenoga 1939. godine, a Staljin je tvrdio da su Finci prvi otvorili vatru na vojnike SSSR-a.
Finci su iznenadili cijeli svijet odbivši sovjetske inicijalne napade iako se finska vojska oslanjala na mali broj dobro obučenih vojnika na skijama te čak i na biciklima. Finci su bili glavna tema svih naslovnica u svijetu.
Predsjednik Roosevelt brzo je odobrio dodatni kredit u iznosu od 10 milijuna dolara te je naglasio da su Finci jedini narod koji je u potpunosti vratio svoj dug SAD-u iz Prvoga svjetskog rata. Ubrzo su Sovjeti poslali svoje rezerve te je finski otpor jako oslabio. U ožujku 1940. godine počeli su pregovori sa Sovjetima, a Finci su potpisali Moskovski ugovor u kojem su prepustili Karelijski tjesnac SSSR-u.
Nakon velikih napetosti koje su se pojavile između SSSR-a i Njemačke, Finska je prepoznala u Njemačkoj svog saveznika koji bi joj mogao pomoći u vraćanju svog izgubljenog dijela zemlje. Ubrzo je njemačkim postrojbama dozvoljeno kretanje na finskom tlu, a Nijemci su se počeli pripremati za veliku invaziju na Sovjetski Savez; rat u koji su se priključili i Finci.
Iako su Finci uspjeli vratiti velike dijelove Karelijskog tjesnaca, nisu htjeli prijeći granice iz 1939. te pomoći Nijemcima u opsadi Lenjingrada.
Veliki njemački neuspjesi pomogli su Sovjetskom Savezu da pređe u ofenzivu. Nedugo nakon što je Crvena armija probila Karelijski tjesnac u lipnju 1944. godine, finski je predsjednik Risto Ryti dao ostavku. Rytijev nasljednik – Gustaf Mannerheim ubrzo je potpisao primirje sa Sovjetskim Savezom. Ugovor je potpisan 19. rujna 1944. godine; Finska je prihvatila sve zahtjeve Moskovskog Ugovora iz 1940. godine te protjerala sve njemačke postrojbe iz zemlje. Zadnji dio kapitulacije došao je 3. ožujka 1945. kada je Finska službeno objavila rat već uništenoj Njemačkoj.
Okrenuli se protiv svojih saveznika zbog straha. Nije baš lijep primjer za finsku. Neuspjeh sovjeta u toj invaziji i opće u ratu je bilo zbog ludog Staljina koji je pobio veći dio vojnog kadra, zbog sumnje u nekakvu izdaju. Pa su na čelnim pozicijama bile neznalice, kao recimo danas u Hrvatskoj politici. A to se onda odrazilo na terenu. Da nije bilo jake ruske zime i velikog zakašnjelog napada njemaca, sovjeti bi kapitulirali sigurno, ne želim nikako umanjiti njezin doprinos i velikoj brojci poginulih, ali kada imaš toliki broj poginulih vojnika koliko sve zapadne zemlje zajedno, onda se moraš zapitati što je bilo trulo u sustavu. Mislim da bi trebali jednu posebnu temu obraditi po pitanju unutrašnjeg vojnog ustrojstva sovjetskog saveza u tom vremenu, mislim da bi naišli na puno toga zanimljivog.