Godine 1939. Wehrmacht je prvi put upotrijebio prototip vojnika-bacača plamena (Flammenwerfer-35) za invazije na Poljsku, tijekom zauzimanja glavne pošte i utvrde Westerplatta u Gdanjsku (Danzig). Tada je predstavljeno najužem vodstvu Reicha novo strašno oružje “Blietzkriega” – “čovjek-zmaj”. Vrlo potentno djelovanje “poskakujućih” tekućih jezika plamena dometa 20-30 metara i značajni psihološki utjecaj na ratištu zbog strašne goruće smrti djelovao je vrlo demoralizirajuće na protivničke vojnike te je donio njemačkoj vojsci značajnu taktičku prednost tijekom urbanog rata u poljskim gradovima.
Daljnja značajna uporaba specijaliziranih divizija “Flammenwerfera” zabilježena je tijekom zauzimanja Belgije, Nizozemske i Francuske, posebice za uništenje žive sile u bunkerima, utvrdama, kulama i tunelima, mnogima zaostalima još od Prvoga svjetskog rata. Sa začuđujućom lakoćom njemački “Flammenwerfer” bataljuni spalili su goleme kompleksne utvrde oko Liegea. U najsnažnijoj od tih tvrđava, u Eben Emaelu predalo se otprilike 1200 belgijskih branitelja četi od samo 80 Nijemaca. No ubrzo njemačke vojne snage napuštaju uporabu bacača plamena za vojnike zbog mnogih razloga, te jedino instaliraju iste na motorna vozila tijekom ostatka rata.
Jedine zabilježene uporabe u kasnijem tijeku rata od strane vojnika Wehrmachta su 1943. u Varšavskom getu i 1944. tijekom Varšavskog ustanka. Razlozi napuštanja modela vojnika “Flammenwerfera” (tj. njegova reintegracija u sklopu projekta “Flammenpanzer” - tenk s montiranom bakljom) su mnogobrojni i međusobno povezani: vrlo visoki rizik za samostalnog vojnika-nosača velike i teške cisterne (30 litara mješavine) i cijevi (150 cm), koji se s doista glomaznim oružjem kratkog dometa mora vrlo približiti meti ne bi li sačuvao goli život, a kamoli ispunio zadatak. Zbog veličine čitave opreme vojnik je bio laka meta snajperistima...
Ne propustite novi broj Vojne povijesti od subote 4. travnja!
