Razlog savezničkog bombardiranja Zadra nije bio višak bombi, kapricioznost saveznika ili pogreška - za to su postojali važni strateški razlozi, koji su se ogledali u tome da je u tom trenutku Zadar bio obvezna stanica svim brodovima koji su spajali Sjeverni Jadran s Južnom Dalmacijom i Albanijom, budući da je kopneni put bio neprohodan zbog ratnih zbivanja. Sve to pomno su pratili saveznički izviđački zrakoplovi i samo čekali pogodan trenutak za napad, ističe povijesni istraživač Jurica Vučetić, kojem bi u izdanju izdavačke kuće Despot Infinitusa sljedeće godine trebala izići još jedna knjiga koja opisuje Zadar u Drugom svjetskom ratu. Autor "Bombardiranja Zadra i okolice u Drugom svjetskom ratu" istraživanjem Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj, a naročito na području Jadranskog mora, počeo se baviti 2001. godine. Vučetić je diplomirani pravnik zaposlen u Uredu državne uprave u Zadarskoj županiji, a povijest mu je, kaže, dragi hobi.

- Tema vezana uz bombardiranje Zadra i okolice u Drugom svjetskom ratu oduvijek me zanimala. Teško je reći koji je razlog tome, valjda je to ljubav prema Zadru i prema njegovoj burnoj prošlosti. Prve informacije saznao sam u odličnim novinskim napisima novinara Abdulaha Seferovića koji su izlazili u nekoliko nastavaka u novinama. Također, veliki utjecaj na mene imala je knjiga "Povijesna građa oko bombardiranja Zadra u Drugom svjetskom ratu" koju je napisao, nažalost pokojni, Kažimir Pribilović. U navedenoj knjizi nalaze se gotovo svi podaci o svakodnevnom kretanju brodova njemačke ratne mornarice te o zračnim napadima Saveznika na istočnoj obali Jadrana. Ipak, do slaganja svih kockica trebalo je pribaviti originalna izvješća o zračnim napadima savezničkih zrakoplova, rekao je u uvodu Jurica Vučetić.

Mir do 1943.

Uslijedila je višegodišnja potraga po različitim web stranicama i forumima. Krajem 2014. pribavio je svu dokumentaciju i krenuo u vrlo zahtjevan pothvat istraživanja građe i pisanja. Zahvaljujući susretljivosti Zvonimira Despota u mjesečniku "VP - magazin za vojnu povijest" u 2015. godini izašao mu je članak o bombardiranju Zadra i okolice. Zbog izrazito pozitivnih kritika, Zvonimir Despot mu je predložio izdavanje knjige. Vrlo brzo je pronađen izdavač, a svjetlo dana knjiga bi trebala ugledati u prvoj polovici 2017. U tijeku je, kaže Vučetić, prikupljanje donacija radi barem malog olakšanja troškova tiskanja.

- U dosadašnjim istraživanjima došao sam do spoznaje da su prvi zračni napadi na Zadar izvedeni tijekom tzv. Travanjskog rata, a izveli su ga zrakoplovi Kraljevine Jugoslavije. U to vrijeme Zadar je bio dio Kraljevine Italije. Jedini ozbiljni zračni napad na Zadar izvela su tri srednja bombardera koji su počinili tek manje materijalne štete i uz neznatne ljudske žrtve. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, u Zadru je zavladao mir koji je potrajao sve do 10. rujna 1943., kada u grad ulaze njemačke snage.

- Kapitulacijom Kraljevine Italije u potpunosti se mijenja ratna situacija na Jadranskom moru, a Zadar i njegova okolica postaju područje na prvoj liniji bojišnice. Zbog iznimne važnosti istočne obale Jadrana, Nijemci na to područje nastoje dovući što je moguće više postrojbi, međutim, veća koncentracija vojnika povlačila je za sobom i povećanu potrebu za opskrbom. U to vrijeme Dalmacija nije bila povezana s ostatkom Hrvatske kao danas. Postojao je samo makadamski put preko Velebita i prijevoja Mali Alan te željeznička pruga dolinom rijeke Neretve prema Dubrovniku i Kninu. Snažna bura, snijeg, a napose partizanski napadi u Lici i Bosni navedene komunikacije većinom su držale zatvorenim. Jedini mogući put bio je morem, a početne opskrbe luke bile su Trst i Rijeka, te u manjoj mjeri Pula. U to vrijeme brodovi su bili spori, a zračna premoć Saveznika bila je apsolutna. Prva luka u Dalmaciji bila je Zadar i svi brodovi koji su putovali sa sjevernog Jadrana prema jugu, bilo u Zadar ili negdje južnije, morali su pristati u zadarsku luku. Isto je bilo i na povratnim plovidbama iz Albanije ili južne Dalmacije. U tim prvim mjesecima njemačke okupacije u zadarsku luku uplovljavali su veliki parobrodi koje je bilo nemoguće maskirati, govorio je Jurica Vučetić.

Stravični ljudski gubici

Vučetić kaže kako se prvi saveznički zračni napad na Zadar dogodio u noći 2. studenoga 1943. Cilj su trebali biti brodovi i hidroavioni u lučkom bazenu. Napad je izvršilo šest britanskih srednjih bombardera iz 18. eskadrile kraljevskog ratnog zrakoplovstva. Napad nije bio snažan, bačene su svega 24 bombe s ukupnom težinom od oko 6 tona, pa nije počinjena veća materijalna oštećenja. Međutim, ljudski gubici bili su stravični. Zbog nepreciznog napada u noćnim uvjetima, ali ne namjernog kako to navode neki talijanski kroničari, pogođeno je sklonište br. 16 na Voštarnici, u kojem je poginulo oko 160 civila, među njima i 38 djece.

- Već početkom studenoga Nijemci su započeli operaciju Delphin, odnosno operaciju zauzimanja zadarskih otoka. Svakodnevno je zadarska luka bila puna njemačkih brodova, a među njima su bili i veći ratni brodovi. Loše vremenske prilike išle su na ruku Nijemcima, pa je zračni napad izvršen tek 28. studenoga 1943. Dnevni napad izvršila su 24 američka srednja bombarderi B-25 Mitchell.

Razaranja su bila stravična. Pod nekih 30 tona bombi poginulo je oko 160 civila, a razaranja su ovaj put bila ogromna. Međutim, Nijemce nije obeshrabrio napad te i dalje nastavljaju koristiti zadarsku luku. Sudbonosan događaj za Zadar dogodio se 7. prosinca 1943., kada je veliki parobrod Mar Bianco na plovidbi iz Trsta prema Zadru kod otoka Rivnja naletio na minu te se s oštećenim pramcem uspio dokopati zadarske luke. Ovaj 155 metara dug brod u sljedećim mjesecima postao je cilj broj 1 za savezničke zrakoplove. Već sljedećeg dana 35 američkih srednjih bombardera B-25 Mitchell trebalo je napasti brod, ali gusta magla spasila je grad te napad nije izvršen, kao ni u drugom pokušaju 12. prosinca 1943. Međutim, napadi su uslijedili 16. prosinca i 30. prosinca. U napadima je sudjelovalo 75 zrakoplova koji su na grad izbacili oko 135 tona bombi. Grad je bio u ruševinama.

Sljedećeg mjeseca, točnije 16. siječnja 1944. izvršen je prvi napad američkih teških bombardera na grad. kada su 24 bombardera B-24 H Liberator izbacila oko 60 tona bombi. Srećom po grad, takav sličan napad trebao se dogoditi i 9. siječnja 1944., ali zbog guste naoblake zrakoplovi su odletjeli prema drugom cilju. Novi napad "Liberatora" dogodio se 22. siječnja 1944., kada je 37 zrakoplova bacilo oko 90 tona bombi. Nakon tri dana uslijedilo je nekoliko napada na Zadar, a sudjelovala su 23 američka bombardera B-17 Flying Fortres i B-24 H Liberator, koji su bacili oko 60 tona bombi. Posljednji teški napad na grad izvršili su 3. ožujka 1944. britanski srednji bombarderi koji su u noćnom napadu bacili oko 38 tona bombi.

- U svim navedenim napadima, stara gradska jezgra gotovo je u potpunosti razorena. Također, kroz cijelo to vrijeme napade su, kako na grad tako i na okolna mjesta, vršili saveznički lovci-bombarderi, a povremeno su okolna mjesta napadali i laki i srednji bombarderi, navodi Vučetić.

Glavna tranzitna luka

Do 17. rujna 1944. trajalo je zatišje u kojem na grad Zadar nisu vršeni teži saveznički zračni napadi. Tek povremeno grad su s malom količinom bombi i topničko-mitraljeskom vatrom napadali saveznički lovci-bombarderi. Cilj je uvijek bila luka i brodovi u njoj. Intenzivirani su napadi na Obrovac i Benkovac, kao strateška mjesta na prometnicama između unutrašnjosti i Dalmacije. U to vrijeme iz Zadra za Šibenik moglo se prometovati samo preko Benkovca, a ne preko Biograda na Moru kako je to moguće danas.

- Nakon izbijanja Crvene armije na rumunjsku granicu te nakon što su Rumunjska i Bugarska promijenila stranu, situacija za Nijemce na jugoistoku Europe postala je iznimno teška. Najprije je donesena odluka o povlačenju iz Grčke, a nedugo nakon toga i o povlačenju iz Dalmacije na liniji Senj-Velebit-Knin-Mostar. Donesena je i odluka da se sve postrojbe kopnene vojske i njihova oprema prebace preko Šibenika u Knin, a svi pripadnici Ratne mornarice i njihova oprema u Zadar i dalje prema Rijeci, pa zadarska luka sada postaje glavna evakuacijska luka prema sjeveru. Evakuacija je trajala sve do noći 30./31. listopada 1944., kada su posljednji njemački vojnici napustili Zadar, a u jutarnjim satima u napušteni grad ušle su partizanske postrojbe.

Bombardiranje je sporadično izvršavano kroz listopad, jednom ili dvaput u pojedinim danima, a 9. listopada čak šest puta. Na sam dan oslobođenja Zadra, grad se čak tri puta našao pod zračnim napadima, iako u njemu više nije bilo njemačkih vojnika.

- Srećom, zračni napadi u rujnu i listopadu 1944. vršeni su pretežno na područje uvale Vrulje i okolnu obalu, a manje na Poluotok. Razlog tome bio je što su Nijemci u to vrijeme svoje brodove gotovo isključivo maskirali na vezovima izvan operativne lučke obale, a ona je korištena samo noću i u što je moguće kraćem vremenu, objašnjava Vučetić.

Zablude i propaganda

Glavni razlog zbog kojeg se uhvatio ovako složene, politički osjetljive i još uvijek intrigantne povijesne teme, želja je za demistifikacijom nekih pseudo-urbanih legendi i dokazanih povijesnih neistina.

- Na pisanje knjige o zračnim napadima na Zadar i okolicu u Drugom svjetskom ratu došao sam isključivo zbog toga što Zadar i Zadrani trebaju saznati pravu istinu i jednom za uvijek odbaciti naklapanja i bajke poput one o namjernom rušenju grada koji su naredili Tito i Vicko Krstulović, a sve kako u njemu više ne bi ostao nijedan Talijan i kako bi grad nakon rata pripao Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji. U prilog istini ide više aspekata. Pronađena su sva izvješća njemačkih mornaričkih postrojbi na Jadranu i savezničkih zrakoplovnih postrojbi. U njemačkim izvješćima se vrlo lako može spoznati kakvo je strateško mjesto za njih imao Zadar te koliko je brodova uplovljavalo i isplovljavalo iz zadarske luke po danima. Iz savezničkih zrakoplovnih izvješća može se vidjeti, osim modela zrakoplova koji je napadao i količine bombi, čak i imena članova posade i serijski brojevi zrakoplova. U svim izvješćima uvijek su spominje da su cilj napada brodovi i lučke instalacije u zadarskoj luci, a nikad civilni ciljevi. Također, napadi su većinom vršeni nakon analiziranja fotografija koje su napravili izviđački zrakoplovi koji su letjeli nad Zadrom svakoga dana, a vrlo rijetko su napadi vršeni po partizanskim zahtjevima. Naime, linija zapovijedanja između partizanskih postrojbi i savezničkih zrakoplovnih snaga na jugu Italije bila je jako spora i morala je prijeći nekoliko instanci. U većini slučajeva, partizanski zahtjevi dolazili bi po nekoliko dana kasnije, odnosno kada u luci više nije bilo brodova. Dovoljno o tome govori i činjenica da je Zadar na dan oslobođenja napadnut iz zraka čak tri puta, a sve iz razloga što je vijest o oslobođenju Zadra stigla u Stožer mornarice na Visu tek iza 18 sati. Dakle, "sa samo" 10 sati zakašnjenja, rekao je Vučetić.

Požari napravili više štete od bombi

Zašto je onda Zadar toliko srušen, pitanje je koje je intrigiralo i Vučetića i ostale povjesničare koji se bave ovom tematikom. Odgovor po Vučetiću, leži u činjenici da su tadašnji zrakoplovi bili izrazito neprecizni. Tek pri kraju rata preciznim pogotkom se smatralo ako je bomba pala 500 metara lijevo ili desno od cilja. Iz tog razloga Amerikanci su provodili tzv. tepih bombardiranja, u kojima je većinom stradavala okolica cilja, a najmanje cilj.

Zanimljivo je i da je Zadar najmanje napadan veći grad na istočnoj obali Jadrana. Više puta su napadani i Šibenik i Split, a o Rijeci, Puli i Trstu ne treba ni govoriti, jer su isti napadi sve do svibnja 1945. Međutim, svi ti gradovi su manje stradali zbog položaja luke. Svim tim gradovima luke se nalaze ispred gradske jezgre, samo se zadarska luka nalazi u središtu grada. Nadalje, većina objekata nije bila uopće pogođena bombama, ali je uništena požarima koje su izazvale bombe koje su pale u blizini. Sam današnji pogled na Poluotok, kada su gradske ulice većinom šire nego tada, otkriva koliko je teško i nemoguće bilo gasiti požare. Svakako ne treba zaboraviti ni to da je dobar dio grada srušen u obnavljanju nakon 1945. godine. Tako je npr. srušena i samo lakše oštećena zgrada kazališta Verdi, a spašene su teško oštećena zgrada današnjeg Sveučilišta u Zadru na Rivi i zgrada suda. U prilog tezi da je Zadar bombardiran isključivo kao važna luka ide i činjenica da su Saveznici više puta napadali luku Ražanac i drveni gat u Miljašić jarugi kod Nina. Ta dva mjesta inače ne bi imala nikakvu drugu važnost te bi bili pošteđeni bombardiranja kao npr. jedan Vinjerac i Novigrad, zaključuje Vučetić.

 I RAŽANAC META BOMBARDERA

Sredinom svibnja 1944. dio brodova koji su plovili sa sjevera počinju iskrcavati teret u Ražancu, tako da se to malo mjesto sve češće našlo pod udarom savezničkih zračnih napada, a 27. svibnja 1944. 32 američka bombardera B-17 Flying Fortres ispustilo je nad Ražancem oko 60 tona bombi. Uskoro Nijemci u Miljašić jarugi kod Nina otvaraju novo pomoćno pristanište koje također postaje čestom metom zračnih napada.

 AVIONI JUŽNOAFRIČKOG RATNOG ZRAKOPLOVSTVA

Zanimljivo je da se u dva posljednja mjeseca okupacije, Zadar našao pod zračnim udarima lakih bombardera iz Grčkog kraljevskog ratnog zrakoplovstva i Južnoafričkog ratnog zrakoplovstva. Tako su 17. rujna 1944. izvršena dva zračna napada, a u drugom napadu u potpunosti je uništen most preko Jazina, kada je eksplodiralo 40 podvodnih mina sa 12 tona eksploziva ukrcanih na njemački desantni tenkonosac MFP-972.

 47 NAPADA, 500 TONA BOMBI

U razdoblju od 2. studenoga 1943. do 31. listopada 1944. teški bombarderi bombardirali su grad šest puta, srednji bombarderi šest puta, laki bombarderi 18 puta, uključujući tri napada na dan oslobođenja te lovci-bombarderi i lovci 14 puta. Ukupno je Zadar zabilježio 47 napada, od čega 33 razarajuća, jer su lovci-bombarderi i lovci većinom djelovali samo s topovima 20 mm i mitraljezima 12.7 mm i 7.7 mm. Vučetić je zabilježio da je Američko ratno zrakoplovstvo izvršilo napade 14 puta, Kraljevsko ratno zrakoplovstvo tri puta, Australsko kraljevsko ratno zrakoplovstvo tri puta, Južnoafričko ratno zrakoplovstvo i Grčko kraljevsko ratno zrakoplovstvo po deset puta. Još uvijek je nepoznanica čiji lovci-bombarderi odnosno lovci su izvršili dodatnih sedam napada. Ukupna količina bačenih bombi varira između 460 i 500 tona. Broj poginulih civila također je teško utvrditi, međutim, kroničari bilježe da je u razdoblju od 4. studenoga 1943. do 22. listopada 1944. na zadarskom groblju pokopano 467 ljudi, što znači da broj poginulih također varira, međutim teško da prelazi 500.

 TALIJANI UVEĆAVALI BROJKE I DO 10 PUTA

Vučetić upozorava kako su bombardiranje Zadra u propagandne svrhe najviše iskorištavali Talijani, pretjerujući u netočnosti svojih navodnih povijesnih dokaza. Prema njihovim istraživačima ove teme, kaže Vučetić, grad je bombardiran da bi se uništio njegov talijanski štih te da bi se protjeralo civilno stanovništvo. Broj bombardiranja oni uvećavaju za nekoliko desetaka puta više, a broj žrtava im je gotovo 5.000.

- Sve te njihove izjave nemaju nikakvu vjerodostojnost i ne temelje se na originalnim dokumentima iz tog vremena. Kao primjer da Saveznici nisu imali namjeru ubijati ni civile, a naročito ne Talijane, govori podatak da je u zračnom napadu na Kaštel Sućurac koji se dogodio 5. prosinca 1943. poginulo čak 110 civila. Dana 15. veljače 1944. u napadu 12 lovaca-bombardera P-40 "Kittyhawk IV" iz 3. eskadrile iz Kraljevskog australskog ratnog zrakoplovstva na brodove u Kukljici poginulo je 15 mještana, a 9. rujna 1944. u napadu četiri lovca "Spitfire Vc" iz 352. eskadrile Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (1. lovačke eskadrile NOVJ) na njemačke položaje u Tkonu poginulo je 17 mještana, od čega petero djece.

Izvor: www.zadarskilist.hr

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’