Libanon i glavni grad Bejrut bili su oaza multikulturalnog Levanta u kojem su kršćanske i muslimanske sekte živjele i stvarale zajedno. No, stoljetni mir prekinut je 13. travnja 1975. kada su četiri kršćana ubijena u crkvi u Bejrutu, a samo sat vremena poslije, u napadu na autobus i 27 Palestinaca, čime je počeo dugotrajan krvavi građanski rat. Naime, sedamdesetih godina ojačala je sekta Shia muslimana, kojima su se nakon “Crnog rujna” pridružili i Palestinci protjerani iz Jordana.
S područja Libanona Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) uz potporu Sirije nastavila je napade na sjeverni Izrael, što je izazvalo upad izraelskih komandosa u Bejrut i sukob između kršćana i muslimana. Iako je rat nakratko zaustavljen sirijskom intervencijom, sukobi su se nastavili blizu izraelske granice. Izrael, okružen neprijateljskim arapskim zemljama, u kršćanskoj miliciji “Falanzi” Pierre Gemayela pronašao je prirodnog saveznika. Uskoro je u sukob otvoreno ušla i Sirija.
U samom Libanonu u jednom trenutku međusobno su se borile čak 53 privatne vojske i milicije unatoč prisutnosti mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Operacijom “Mir za Galileju” 1982. u rat se uključio i Izrael. Izraelci su devet tjedana opsjedali Bejrut i nakon teških borbi istjerali PLO iz grada. Preostale Palestince u logorima Sabra i Shatila masakrirala je kršćanska milicija. Kada je u eksplozijama kamiona-bombi u Bejrutu poginulo nekoliko stotina američkih i francuskih vojnika, višenacionalne mirovne snage su se povukle. Borbe ekstremističkih skupina i dalje su se nastavile uz goleme civilne žrtve. Rat je završen tek 1990. kada je libanonski parlament u At Taifu u Saudijskoj Arabiji postigao sporazum o nacionalnoj pomirbi i izabrao novog predsjednika.
Tijekom libanonskoga građanskog rata ubijeno je 200 000 ljudi, a materijalna šteta procijenjena je na 25 do 30 milijardi dolara.
