Svjetska javnost ponovno je usmjerila svoju pažnju na američkog predsjednika Donalda Trumpa zbog njegovog ponovnog prijedloga o kupnji Grenlanda.
Ovaj poduzetnik i političar ne želi samo teritorijalno proširenje, već i politički suverenitet nad otokom. Kada je Trump prvi put iznio ovu ideju tijekom svog prvog mandata, naišao je na val podsmijeha i kritika, kako u inozemstvu, tako i u Sjedinjenim Američkim Državama. I tada i sada, rasprava o ovom pitanju mogla bi imati koristi od povijesne perspektive. Danska, koja ima suverenitet nad Grenlandom, Trumpovu je ideju 2019. godine ocijenila apsurdnom, dok su je u SAD-u kritičari nazvali megalomanskom i neameričkom. Međutim, valja naglasiti da kupnja teritorija nije nova ideja, niti je specifična samo za administraciju predsjednika Donalda Trumpa. Razni američki političari, bez obzira na stranačku pripadnost i svjetonazor, tijekom povijesti su sklapali slične sporazume. Thomas Jefferson proširio je teritorij SAD-a kupnjom Louisiane, a kasnije je razmatrao i mogućnost kupnje Kube. John Quincy Adams dogovorio je otpis duga Španjolskoj u zamjenu za Floridu, dok je državni tajnik William Seward osigurao kupnju Aljaske. Trumpov prijedlog stoga se uklapa u dugu američku tradiciju teritorijalne ekspanzije. Više od 40 posto današnjeg teritorija SAD-a stečeno je upravo kupnjom, a takva je praksa često nailazila na međunarodno odobrenje. Kada su Španjolska, Francuska, Meksiko i Rusija prodale dijelove svojih teritorija SAD-u, priznale su legitimitet takvih transakcija. Nakon Meksičko-američkog rata, Meksiko je Sjedinjenim Američkim Državama ustupio oko 1.370.680 četvornih kilometara. teritorija, koji danas obuhvaća savezne države Kaliforniju, Nevadu, Utah, Arizonu te dijelove Colorada, Novog Meksika i Wyominga.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 5. veljače 2025.
