IZ NOVOG BROJA

Neutralnost kao strategija opstanka: Finska u sjeni Hladnog rata

Wikimedia Commons
27.01.2025.
u 09:06
Poslušaj ovaj članak
00:00 / 00:00

Finska je 1945. poražena, ali nikada okupirana, status koji će u idućim desetljećima odrediti njezin specifičan položaj između Istoka i Zapada

Jednom davno, u mutno i problematično doba, negdje u 1940-ima, postojao je finski drvosječa koji je živio u kolibi duboko u unutrašnjosti Karelije. Na njegovu nesreću, izbio je rat, a kada je 1944. povučena nova granica između Finske i Sovjetskog Saveza, linija je prolazila ravno preko njegove kuće.

Pristupili su mu i upitali: "Na kojoj strani želiš živjeti?". "Na finskoj strani", odgovorio je nakon kratkog razmišljanja. "Zašto?", upitali su ga. "Zime u Rusiji su preteške", odvratio je drvosječa. Ova poznata hladnoratovska anegdota savršeno oslikava finski stav prema Rusiji, pragmatičan i hladan, ali prožet dubokim razumijevanjem opasnosti koje dolaze s druge strane granice. Takve priče, koje često nose dozu crnog humora, ali i surove stvarnosti, ključne su za shvaćanje odnosa između Finske i njenog istočnog susjeda. Govore o povijesnim traumama, otpornosti i neslomljivoj volji naroda koji je balansirao između očuvanja suvereniteta i nacionalnog identiteta. Jedna druga priča, jednako snažna i simbolična, odvija se u zimu 1939. godine, neposredno prije početka Zimskog rata. U jednom selu na Karelijskoj prevlaci finski vojnici probudili su jednog seljaka. Objasnili su mu da će rat možda početi već sutra i da će mu morati zapaliti kuću, jer će kasnije biti zauzeti drugim stvarima. Seljak nije bio oduševljen, ali je na kraju pokupio nekoliko stvari, uzjahao konja i otišao. Sljedećeg jutra, dok se u daljini čula tutnjava topništva, ista je ophodnja zatekla seljaka kako obilazi zgarište svoje kuće. Šetao je kroz pepeo, granom prevrtao ostatke i tiho mrmljao na jedva razumljivom karelijskom narječju. Kad su ga upitali što radi, odgovorio im je: „Ova je farma već dvaput gorjela zbog tih prokletih Rusa, prvi put ju je spalio moj djed, a drugi put moj otac. Možda me neće ubiti to što ste je spalili, ali neka sam proklet ako odem prije nego što se uvjerim da je doista izgorjela do temelja." Finska je iz Drugog svjetskog rata izašla osakaćena, ali ne i slomljena. Gotovo sto tisuća mladih živote je položilo na bojnom polju, a zemlja je izgubila više od desetine svog teritorija. Stanovništvo iz tih područja, gotovo pola milijuna ljudi, odlučilo je napustiti svoje domove i preseliti se na Zapad. Industrija, umjesto da služi obnovi, morala se usmjeriti na isplatu ratne odštete Sovjetskom Savezu, a svakodnevni život pod stalnim nadzorom Savezničke kontrolne komisije dodatno je otežavao stvaranje osjećaja sigurnosti. Ipak, unatoč tim traumama, temeljne vrijednosti finskog društva ostale su netaknute. Demokracija, neovisnost i kontinuitet političkih institucija pokazali su se kao čvrst temelj na kojem se moglo ponovno graditi. Finska je bila poražena, ali nikada okupirana, status koji će u idućim desetljećima odrediti njezin specifičan položaj između Istoka i Zapada.

Cijeli tekst pročitajte u novom broju VP-a koji je u prodaji od 4. siječnja 2025.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije