Kraljevskom pruskom poručniku u mirovini, uredskom savjetniku i upravitelju obiteljskog dobra Botzanowitz, Wilhelmu Augustu Bartolomäusu Paulu Rudolfu von Pannwitzu, rodila je supruga Hertha, djevojački Retter, 14. listopada 1898. godine drugoga sina, kojemu su roditelji nadjenuli ime Helmuth. Gotovo dvije godine ranije, 1. siječnja 1897., Hertha je rodila svoga prvoga sina – Wilhelma (poslije smrti oca, krajem prosinca 1931., Wilhelm će preuzeti brigu o obiteljskom dobru, a od 18. prosinca 1935. stupiti će u Državnu radnu službu – Reichsarbeitsdienst, u kojoj će napredovati do visokopozicioniranog vođe). Od 1904. do ožujka 1908. Helmuth je pohađao pučku školu u rodnom Botzanowitzu (okrug Rosenberg, Gornja Šleska), a od travnja 1908. do ožujka 1909. višu dječačku školu u Rosenbergu.
S 11 i pol godina Helmuth odlazi na daljnje školovanje u Kadetski zavod (Kadettenanstalt) u Wahlstatt kod Liegnitza (danas poljski Legnickie) koji pohađa do 31. ožujka 1914., a već idućeg dana (1. travnja 1914.) nastavlja sa svojim školovanjem u Glavnom kadetskom zavodu (Haupt-Kadettenanstalt) u Gross-Lichterfeldeu kod Berlina. U vojnim kadetskim zavodima nastava predavana prema programima građanskih realnih gimnazija uz dodatak vojnih predmeta.
Izbijanjem Prvoga svjetskog rata, tada šesnaestogodišnji Helmuth šalje molbu za prijem u vojsku (sa statusom dragovoljca). Budući da je bio maloljetan bila je potrebna pismena suglasnost oca za stupanje u vojsku. Helmuth je nakon nagovaranja oca uspio dobiti traženu suglasnost te je potom napustio daljnje školovanje u Glavnom kadetskom zavodu kako bi od 19. listopada 1914. pristupio vojsci sa statusom „jednogodišnjeg ratnog dragovoljca“ (Einjähriger Kriegsfreiwilliger).
Mladi ratni dragovoljac Helmuth von Pannwitz razmješten je u Doknadnu satniju Ulanske pukovnije br. 1 (zapadnopruske) „Ruski car Aleksandar III“ (Ulanen-Regiments „Kaiser Alexander III von Russland (Westpreussisch) Nr. 1) dana kasnije (9. ožujka) promaknut je u čin zastavnika (Fänrich). Zbog iznimne hrabrosti i osobne požrtvovnosti pokazane u borbi, 22. ožujka 1915., von Pannwitz je promaknut u čin poručnika te istoga dana imenovan za zapovjednika voda u 2. satniji 1. ulanske pukovnije na kojemu mjestu ostaje do 13. svibnja 1917. godine. Sa svojom postrojbom je tijekom rujna 1916. sudjelovao u „rujanskoj bitci“ u Karpatima gdje je 5. rujna ranjen.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti pročitajte u novom 41. izdanju VP magazina za vojnu povijest!
