Ovaj mjesec napokon iz tiska izlazi hrvatsko izdanje knjige „Hrvatska legija: 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943“. Kako se o knjizi u hrvatskim glasilima već dosta pisalo i njezin je sadržaj u više navrata predstavljen javnosti, na ovom mjestu ne bih išao u uobičajeni prikaz i prepričavanje njezinoga sadržaja, već bih je nastojao približiti čije na ovu dužnost premješten iz Savskoga topničkog odjela zapoviješću MINDOM-a. Nakon kratkotrajne obuke u Döllersheimu i preuzimanja njemačke opreme i naoružanja topnički odjel upućen je 16. kolovoza 1941. godine na Istočno bojište. Cjelokupna je pukovnija do negdašnje Rumunjsko-sovjetske granice prebačena željeznicom nakon čega je uslijedila mukotrpna hodnja
do bojišnice udaljene u tom trenutku preko 700 km. Po lošim i malobrojnim cestama, koje bi se
u kišnim razdobljima pretvarale u beskonačne rijeke blata, topotateljima časopisa „Vojna povijest“ kroz biografiju nadporučnika Veljka Ostojića. Naime, nakon objavljivanja engleskog izdanja knjige u Australiji 2010. zaprimio sam mnoštvo različitih reakcija, a svakako najdojmljivije od osoba čiji su očevi i djedovi služili u redovima pukovnije. Od rodbine legionara saznao sam mnogo vrijednih podataka o sudbinama pojedinih pripadnika pukovnije. Još se jednom najtoplije zahvaljujem svima koji su bili spremni podijeliti ove podatke sa mnom, a ovom prilikom posebno bih istaknuo obitelj Ostojić u čijemu se vlasništvu nalaze fotografije koje su popratni dio ovoga članka i koja je ljubazno dopustila da se koriste u znanstveno-istraživačke svrhe.
Fotografije je snimio topnički nadporučnik Veljko Ostojić koji se u pukovniji nalazio od njezinoga osnutka i s kojom je na Istočnom bojištu boravio sve do njezinoga ulaska u Staljingrad.

S tržišta se povlači još dva proizvoda, jedan od njih je popularan napitak