Nakon prodora snaga Crvene armije u Rumunjsku i prelaska Bugarske na stranu Saveznika, njemačka Grupa armija E, raspoređena na području Grčke, našla se u nezavidnoj situaciji i prijetilo joj je odsijecanje od njemačke glavnine. U njezinom sastavu nalazilo se oko 300 000 vojnika od kojih se 90 000 nalazilo na otocima u Egejskom moru, a pokretljivost im je bila mala ili nikakva. To je predstavljalo veliki problem pri evakuaciji, pogotovu za postrojbe raspoređene na otocima Egejskoga mora, koje su raspolagale s vrlo ograničenim brojem vozila. Zapovjednik Jugoistočnog bojišta („Oberbefehlshaber Südost“) Generalfeldmarschall Maximilian von Weichs nastojao je pod svaku cijenu izvući snage raspoređene na ovim otocima, iako je opasnost od sve veće koncentracije sovjetskih snaga u Rumunjskoj i Bugarskoj bila očita, za što su mu bila potrebna sva raspoloživa sredstva zračnog transporta te je stoga bio primoran odgoditi početak evakuacije glavnine snage Grupe armija E s Peloponeskog poluotoka.

Foto: Narodni muzej u Čačku

FOTO: Časnici 1. jugoslavenske brigade. Sve su fotografije snimljene u studenom 1945. u mjestu Guča gdje je Brigada čistila područja Dragačeva od četničkih snaga. Nakon velikih gubitaka u bitki kod Čačka, na Srijemskom bojištu, kod Brčkog i Slavonskog Broda, sastav Brigade znatno je izmijenjen i od ljudstva iz prvobitnog postroja preostao ih je još samo neznatan broj

Dolazak sovjetskih snaga na negdašnju granicu Jugoslavije potaknulo je i prodor snaga Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije iz Bosne u istočnu Srbiju. Ove snage težile su spojiti se sa snagama Crvene armije, koje su napredovale iz Rumunjske, i u zajednici s njima zauzeti čitavo područje Srbije, čime bi snage NOVJ-a stvorile snažnu operacijsku osnovicu za nastavak daljnjih borbenih djelovanja na području Jugoslavije. Njihovo napredovanje pomogle su i savezničke zračne snage u Italiji, koje su početkom rujna počele s izvođenjem operacije „Ratweek“, koja je, osim pomaganja prodora NOVJ-a, za cilj imala i prekid njemačkih komunikacija iz Grčke I dok se evakuacija njemačkih snaga s Egejskih otoka sporo odvijala zbog nedostatka transportnih sredstava, situacija za Grupu armija E postajala je sve teža. Sovjetska 57. armija iz sastava 3. ukrajinskog fronta prešla je srpsko- bugarsku granicu južno od Turn Severina 22. rujna, a 8. listopada njezin 4. gardijski mehanizirani zbor probio se do rijeke Morave i prekinuo željeznički promet prema Beogradu. Snage NOVJ-a i Crvene armije zauzele su Beograd 19. listopada, dok je Niš zauzet još 15. listopada od strane NOVJ-a i bugarske 1. armije. Njemačka bojišnica između Beograda i Niša potpuno se urušila, čime je prekinuta najizravnija i najpovoljnija odstupnica Grupi armija E. von Weichs zapovjedio je uspostavu nove obrambene crte duž Dunava i Drine, a Grupa armija E trebala je nastaviti s izvlačenjem pravcem Skoplje – Kraljevo – doline rijeka Ibar i Zapadna Morava – Višegrad.

Napredovanje bugarskih snaga zaustavljeno je istočno od Skoplja, što je pružilo nadu Grupi armija E da se još uvijek može izvući iz nezavidne situacije. Pravci odstupanja kroz Makedoniju u većoj su ili manjoj mjeri osigurani od napada partizanskih jedinica, a i njemačke su postrojbe zadobile na pokretljivosti. Naime, tijekom zastoja izazvanim evakuacijom postrojbi s Egejskih otoka, zapovjednik Grupe armije E Generaloberst Alexander Löhr donio je zapovijed o izvlačenju cjelokupnog neborbenog osoblja i suvišne opreme te prisilnom oduzimanju vozila od građanstva, čime su njegove postrojbe znatno zadobile na pokretljivosti.

Dio hrvatskih građana dobiva povećanje plaće od 150 eura, a od rujna i dodatnih 50 eura