Tijekom oružanih sukoba u povijesti korištena su sredstva, oružja kojima je temeljna i jedina namjena ratovanje, a izrađivana su, manjeviše serijski u arsenalima, namjenski organiziranim radionicama ili pogonima i uz njih improvizirana sredstva, oružja izrađivana od priručnih materijala u kućnoj radinosti, rijetko kad u više od jednog primjerka. Početkom 1991. godine tijek događaja ukazivao je na početak još jednog rata na ovim prostorima te se započelo s naoružavanjem.
Hrvatski branitelji su krenuli u Domovinski rat s malim brojem formacijskog oružja, većim dijelom iz policijskih skladišta ili uvezenog prije odluke UN-a o embargu zaraćenim stranama na uvoz oružja. Sve u svemu nedovoljno. U takvim trenutcima do izražaja je došla snalažljivost, znanje i sposobnosti pojedinaca koji su od metalnih otpadaka, automobilskih dijelova, ostataka uništenog ili oštećenog oružja izrađivali kratke strojnice, puške na sačmeno streljivo, pa čak i bacače!
Lako je bilo u situacijama kada je trebalo osposobiti ili prepraviti staru, zahrđalu pušku ili koji drugi komad oružja ali daleko veći je izazov osmisliti i proizvesti vatreno oružje u garaži, na hobi tokarilici i glodalici, sa “znanjem“ o oružju stečenim iz par stručnih knjiga i časopisa ili kopiranjem već postojećih konstrukcija
