Egipatski događaji kojima svjedočimo posljednjih mjeseci, koji sve izvjesnije ukazuju na najcrnji scenarij, pozornost Hrvatske usmjerili su na nasilni politički islam. Republika Hrvatska dva je puta bila suočena s islamističkim terorizmom. U prosincu 1993. alžirska Oružana islamska grupa ubila je u Alžiru 12 hrvatskih radnika. Dvije godine kasnije Egipatska »al- Gama’at al-Islamiyya« autobombom izvela je samoubilački udar u Rijeci. Točno 20 godina kasnije RH se opetovano suočila s brutalnim islamističkim terorom. Za razliku od dosadašnje razine opće opasnosti, Republika Hrvatska, hrvatski građani i hrvatski nacionalni interesi suočeni su s konkretnim terorističkim izazovom. Konačne pojedinosti nisu poznate, no očito je u pozadini islamistička platforma povezana s Islamskom državom, a sve se odigralo u Egiptu, ideološkoj domovini nasilnog islamizma. Inicijalno nastala kao Al Qa’idina franšiza, Islamska država u Iraku i Siriji (ISIS) korijene ima u iračkom ratu. Na temeljima organizacije »Al-Tawhid« (engl. »Affirmation of the Oneness of God«) iz 1993. Jordanac Abu Musab al-Zarqawi stvorio je 2004. u Iraku organizaciju pod nazivom »Al-Tawhid wa al-Jihad« (engl. »The Organization of Monotheism and Jihad«), ubrzo preimenovanu u Al Qa’idu u Mezopotamiji (ar. »Tandhim al Qaeda fi Bilad Al Rafidayn«). Islamisti su imali tri cilja: istjerati Amerikance, uspostaviti islamski emirat na sunitskim dijelovima Iraka te koristiti taj teritorij za planiranje novih udara.
Provedbeni pristup bila je strategija »upravljanja divljaštvom/zvjerstvom«. »Upravljanje divljaštvom« prostor je u kojem vladaju strah, nesigurnost i zvjerstva, to je stvaranje anarhije kojom upravljaju militanti (islamisti), koji se nameću kao subjekt koji jedini može uspostaviti red i smijeniti nesposobne vlasti te stvoriti novi poredak na načelima šerijata, iskustva i tradicije muslimanskih naroda. To opravdava i najbrutalnisu samo religijski dopušteni, već i preporučeni. Sektaškim nasiljem i ubijanjem vladajućih šijita nastojalo se destabilizirati Irak i onemogućiti uspostavu (proameričke) vlasti i sudioništvo šijita u njoj, a time i utjecaj Irana u Iraku te natjerati sunite u zagrljaj al-Zarqawia kao njihova zaštitnika. Brutalnost i opseg nasilja i ubijanja bili su zastrašujući. Abu Musab al-Zarqawi postao je poznat kao »šeik koljača«. Zbog toga su i čelnici središnje Al Qa’ide morali intervenirati kako sektaštvo Al Qa’idu ne bi udaljilo od podrške muslimanske zajednice i sunitskošijitski sukob stavilo u fokus interesa. Ipak, u prosincu 2004. Osama bin Laden je al-Zarqawia, koji mu je prethodno položio zakletvu vjernosti (ar. »bayat«), imenovao svojim zamjenikom i emirom Al Qa’ide u Iraku. Bila je to Al Qa’idi »zlatna prilika« za ekspanziju sukoba i dokazivanje vrhovne uloge, unatoč nizu ozbiljnih udara diljem svijeta.
Nastojanja novog lidera Egipćanina Abu Ayub al-Masria da 2007. stvori Islamsku državu Iraka – ISI (ar. »Dawlat al-’Iraq al-Islamiyya«) nisu realizirana. Koalicijske snage u razdoblju 2008–2011. nanijele su ozbiljne gubitke Al Qa’idi u Mezopotamiji. Mjesto čelnika ISI-a 2010. preuzeo je Abu Bakr al-Baghdadi, kojeg su prethodno Amerikanci nakon godine dana zatočeništva pustili na slobodu jer nije predstavljao sigurnosnu prijetnju. Američki odlazak iz Iraka, koji je američki predsjednik tada označio »demokratskim uspjehom«, poklopio se sa sirijskim građanskim ratom. Sunitske islamističke grupacije povezane s Al Qa’idom, barem inicijalno potpomognute od Zapada u pokušaju rušenja sirijskog režima, igraju središnju ulogu u sirijskom dezintegracijskom kaosu. Najutjecajnija grupacija jest Al Nusra Front (ar. »Jabhat al-Nusra li-Ahl al-Sham«), čiji je čelnik Abu Mohammad al- Golani iskazao privrženost lideru Al Qa’ide. Al Qa’idine frakcije povezale su se formalno u travnju 2013. postavši Islamska država u Iraku i Siriji (ISIS).
ISIS je 29. lipnja 2014. pod vodstvom Abu Bakr al-Baghdadia na dijelovima Iraka i Sirije proglasio kalifat, kao »državni« entitet u kojem se primjenjuje šerijatsko pravo pod vodstvom kalifa, vjerskog i političkog lidera. Istodobno je postao Islamska država (IS, engl. »Islamic State«). Terorističke organizacije udaraju u »srce vlasti« i nisu usmjerene na osvajanje teritorija. No Islamska je država to učinila. Osvajanjem vlasti od klasične terorističke organizacije prerasta u gerilski pokret ili stranu u sukobu koja budući da predstavlja »efektivnu vlast« nad populacijom na osvojenom teritoriju, ima i stanovit oblik »državnosti«. Svakako nije »juniorska momčad terorista«, kako ju je nekoliko mjeseci prije osvajanja Mosula nazvao američki predsjednik.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novom broju VP magazina od subote, 5. rujna na svim kioscima!
