Iako stoji tvrdnja da među oružjem muze šute, ipak svaki rat prate vojnička glazba i pjesme prirasle srcima vojnika. Najčešće su to borbene koračnice, glazba i stihovi kojih su odraz želje njihovih skladatelja i pisaca da njihovi uraci i sami postanu snažno oružje u borbi koju vodi njihova ratujuća strana. Po tome nisu izuzetak ni brojne koračnice nastale tijekom Drugoga svjetskog rata na svim ratujućim stranama.
Unatoč njihovu broju i namjeni, ipak velik broj ljudi diljem svijeta s tim ratom ponajprije povezuje jednu pjesmu posve drugačijeg karaktera. Pisac jednog članka objavljenog potkraj studenoga 1942. u talijanskom polumjesečniku Tempo napisao je da je to „omiljena i sjetna“ pjesma koju „kroz kazališta, gramofonske ploče i krugoval pjeva neumorni ženski glas“ i u „kojoj se nikada ne spominje rat. Svi pjevaju pjesmu ‘Lili Marleen’ oponašajući njezin glas.“
Isti je autor napisao i da milijuni ljudi očekuju tu pjesmu „kao uzvišenu životnu molitvu, nježni pozdrav daleke djevojke. To je starinska pjesma, puna jednostavnih riječi, prava ljubavna pjesma (možda i po tome što se u njoj nikada ne spominje riječ “ljubav”).
