Malajska kampanja trajala je od 8. prosinca 1941. do 31. siječnja 1942. godine. Japanci su se borili protiv oružanih snaga Commonwealtha (Britanaca, Australaca i Indijaca) koji su branili britanske kolonije na Pacifiku. General Yomoyuki Yamashita imenovan je zapovjednikom japanske 25. armije koja je imala zadatak osvojiti Malaju i Singapur. Kapitulacijom Francuske 22. lipnja 1940. japanska je vlada zahtijevala od višijevske Francuske da dopusti djelovanje japanskoj vojnoj misiji u Indokini i da zatvori crtu opskrbe što je išla preko Indokine za Kinu.
Kad je francuska vlada dala zeleno svijetlo, Japanci su zauzeli Indokinu. U svom posjedu imali su zračne baze udaljene oko 1200 km od Singapura i uzletišta udaljena oko 480 km od Kota Bahrua. Japanski strateški cilj bio je dokopati se sirovina kaučuka i kositra s Malaje i naftnih rafinerija u posjedu britanskih kolonija. Japanske invazijske snage sastojale su se od 25. armije (sjedište na otoku Hainan), koja je u svom sastavu imala 5. i 18. diviziju, dva topnička puka haubica i 3. tenkovske brigade jačine 200 tenkova, ukupno jačine 60.000 vojnika. Japanske su snage raspolagale 3. zračnom divizijom, jačine 450 zrakoplova, i 22. zračnom flotilom u sastavu carske mornarice, jačine 150 zrakoplova u dodatku deset razarača carske mornarice. Protivničke snage sastojale su se od 3. indijskog korpusa, australske 8. pješačke divizije, malajske pukovnije i britanske 53. pješačke brigade. Ukupne obrambene snage iznosile su 88.000 vojnika, od toga 19.200 britanskih, 15.200 australskih, 37.000 indijskih vojnika i oko 16.800 dragovoljaca. Od pomorskih snaga Britanci su imali dva velika ratna broda Prince of Wales i Repulse te oko 158 ratnih zrakoplova.
Zapovjednik savezničkih snaga Malaje i Singapura bio je Britanac Arthur Percival (1887. – 1966. godine). Japanska 25. armija pokrenula je invaziju 8. prosinca 1941., a amfibijskim napadom osvojili su sjevernu obalu Malaje kod mjesta Kota Bharu te nastavile napredovati na istočnu obalu Malaje. Toga istog jutra japanske su snage osvojile mjesta Pattania i Songkhla na Tajlandu i nastavile prodor prema Bangkoku. U cilju sprečavanja iskrcavanja britanska flota, predvođena bojnim brodovima Prince of Wales i Repulse te četiri razarača, presjekla je opskrbu japanskih snaga. Japanska eskadrila odgovorila je 10. prosinca i presjekla britansku flotu kod Kwantana te potopila spomenute bojne brodove. Japanska 5. divizija imala je zadatak spojiti se s japanskim snagama na Tajlandu. Glavna obrambena točka malajskih snaga nalazila se u Jitru, 20-ak kilometara južno od tajlandske granice. Obrana je sastavljena od 500 vojnika i deset srednjih tenkova u sastavu 11. indijske divizije. Japanske su snage osvojile Jitru, posljednje utvrđeno uporište protivnika u Malaji, te nastavile i dalje prodirati u Malaji. Krajem siječnja 1942. Japanci su osvojili Malaju. Osvajanjem strateški važne britanske kolonije omogućen je daljnji prodor prema Tajlandu te britanskoj koloniji Singapur koja je bila udaljena manje od 320 km od japanskih snaga. U malajskoj kampanji japanski gubici bili su: 5171 stradalih, od toga 1793 ubijena i 3378 ranjenih, a britanski gubici iznosili su 5500 mrtvih, 5000 ranjenih i 40.000 zarobljenih vojnika.
Kad spominjete dva potopljena ratna broda ne bih vam zamjerio da spomenete koliko je mornara stradalo u tom događaju jer se ne radi o igri potapljanja brodova nego o stvarnom događaju.