Selo Buševec, u prekra­snom turopoljskom kra­ju, danas je dom umirov­ljenom pilotu pukovniku Josipu Zubeku. Rođen 19. ožuj­ka 1928. godine od oca Josipa i majke Barbare, bio je šesto dije­te od njih jedanaest. Rastao je u HSS-ovski orijentiranoj, imućnoj trgovačkoj obitelji i stekao prilič­no visoko obrazovanje - 6 razre­da gimnazije. Početak rata doče­kao je u svojoj rodnoj kući. Iako još petnaestogodišnjak, priklju­čio se 18. kolovoza 1943. godine partizanskoj postrojbi „Franjo Ogulinac- SELJO" te sudjelo­vao u teškim okršajima u tzv. 6. neprijateljskoj ofenzivi, protiv ustaško-domobranskih postroj­bi na žumberku. U prosincu iste godine bio je jedan od odvažnijih sudionika vrlo uspješne napad­ne akcije na pomoćnu zračnu luku Kurilovec, nedaleko od Ve­like Gorice. Nedugo zatim sudje­luje ponovo u napadu, a ovaj put cilj je skladište ubojnih sredstava „Sopnica", na samo tri kilometra od Zagreba. Tom prilikom u zrak je odletjelo oko 300 tona različi­tog eksploziva i ostalih ubojnih sredstava.

Na Teheranskoj konferenciji, stu­denog 1943. godine, velike su sile (SSSR, SAD i Velika Britani­ja) priznale NOV i POJ kao jedi­nu stranu koja se aktivno bori protiv sila Osovine. To prizna­nje za je sobom donijelo politič­ku, ali što je još bitnije i konkret­nu materijalno-tehničku pomoć. lzmeđu ostalog odlučeno je i da se veći broj partizana pošalje kod Saveznika na školovanje i doš­kolovanje za deficitarna vojna zvanja. Traženi su mladi, zdra­vi i sposobni ljudi za zanimanje tenkista, topnika, radiooperatera i poglavito zrakoplovca. Proglas je poslan svim partizanskim po­strojbama, a do Zubekove, „Selji­ne" brigade, došao je u prvoj polovici ožujka 1944. godine. Samo pet dana nakon što je napunio šesnaestu godinu života, tj. 24. ožujka, Josip Zubek krenuo je na dug, neizvjestan i opasan put ko­jemu je cilj bio postati zrakoplo­vac u zrakoplovnoj školi u SSSR-­u. Put pun poteškoća, kopnom morem trajao je punih 205 dana, a vodio ga je rutom Žumberak - Dvor na Uni - planina Grmeč - Bosanski Petrovac - Drvar - Bo­sansko Grahovo - Lika - Kornati.

Foto: Ninoslav Bandić

Žirje - otok Vis, potom preko Jadrana u Italiju u gradove Bari - Lecce - Gravina Taranto, pre­ko cijelog Sredozemnog mora u Egipat u luku Port Said - Ismaj­lija - Kairo - Aleksandrija, pono­vo preko Sredozemlja u Palestinu do luke Haife, potom kopnenim putem preko Jordana, Iraka i Ira­na i brodom tj. Kaspijskim jeze­rom do luke Baku u SSSR-u i ko­načno željeznicom do krajnjeg odredišta, grada Groznog (da­nas glavnoga grada Čečenije). Na željeznički kolodvor u Grozno­me, Zubekov „Drugi omladinski avio-bataljon" u kojemu je bilo oko 280 budućih zrakoplovaca, iskrcao se 15. listopada 1944. go­dine oko 22.00 sata. Tu je odmah doživio "dobrodošlicu" načelni­ka zrakoplovne škole, podpukov­nika Anaškijeviča, koji je zbunje­ne mladiće dočekao pogrdnim rječima: „Nu što eto takoje, svinji Jugoslavski, kakije eta narod, eta njet saldati", u prijevodu: „Što je to? Svinje Jugoslavenske, kakav je to narod, to nisu vojnici!" Ovaj i mnogobrojni slični incidenti, trajno su narušili odnos parti­zanskih pilota i njihovih sovjet­skih domaćina.

„Kursanti", kako su nazivani ju­goslavenski zrakoplovci, postali su podložni svim (krutim) pravi­lima i propisima Crvene armije. Ratne potrebe brzog školovanja i odlaska u domovinu na bojiš­nicu, nisu mogla ispuniti očeki­vanja svakog „kursanta". Zubek je odreden za školovanje za zva­nje repnog strijelca na jurišnom avionu „Iljušin" II-2m3. Jedan od problema s kojim su se mladi strijelci susreli bio je i nepozna­vanje ruskog jezika. Zahvaljujući sovjetskom poručniku Frankelu, koji je odreden za vodu skupine njegovoj očinskoj brizi (izuzetno rijetka osobina sovjetskih časni­ka) i ta je poteškoća s vremenom prebrodena.

Strijelci-kursisti pohadali su slje­deče predmete: poznavanje i ru­kovanje naoružanjem, s nagla­skom na mitraljez UBT-12,7mm; uporaba mitraljeza za gađanje zračnih i zemaljskih ciljeva; po­znavanje aviona Il-2 poznava­nje motora na aavionu IL2; bom­bardiranje i vrste bombarderskih sredstava; osnove zrakoplovne navigacije; osnove teorije letenja - aerodinamika; radioveza; fizič­ka i strojeva obuka: politikčka na­stava; obuka o uporabi padobra­na.

S obzirom na ubrzani tečaj, ali na kratko školovanje za strijelce, cijela je skupina, u očekivanju da i njihove kolege drugih specijal­nosti (piloti, mehaničari, oružari ...) završe svoje školovanje, odre­đena za fizičku zaštitu uzletišta, a temperatura je pala na - 45°C. Cijeli siječanj i veljaču 1945. godine ­strijelci, a s njima i Zubek, vršili su stražarsku dužnost. Na­kon dugih i napomih mjese­ci, „kursanti" su se oprostili od Groznog i uputili na zračnu luku Gojti gdje su iskoristili stečeno znanje i odradili najzanimljiviji dio obuke praktičnu obuku iz letenja. Zubek je dobio svog pi­lota, bio je to Borko Šnajder. Na ovoj zračnoj luci dočekali su i ra­dosnu vijest da je 8. svibnja 1945. godine kapitulirala Njemačka i da je u Europi rat konačno gotov. Napokon je došao i dan povratka u Jugoslaviju. Zbog dugog puta i potreba održavanja zrakoplo­va na uzletištima SSSR-a odluće­no je da s pilotima ne lete njihovi strijelci već aviomehaničari. Ovo je poprilično razočaralo Zube­ka, no nije mogao nego prihva­titi povratak u domovinu želje­znicom. Svi „kursanti" sretno su se vratili u Jugoslaviju gdje je, na zračnoj luci Sombor, za njih pri­reden izuzetan doček.

Zubek je raporeden u 554. zra­koplovni jurišni puk kao zrako­plovni strijelac na avionu II-2 u zračnoj ruci Skoplje. Zbog popu­ne zrakoplovnih postrojbi nove države, maršal Tito odlučio je da za pet godina bude odškolovano 1000 novih pilota i zrakoplovnihnavigatora. Za prvu klasu odabrano je 250 kandidata, medu njima i Josip Zubek. Službeni po­četak školovanja bio je u Panče­vu 1. listopada 1945. godine. ži­votni i radni uvjeti prve klase bili su jako teški, polaznici nisu imali dovoljno pribora za jelo, knjiga, bilježnica, odjeće i obuče, a zgra­de u kojirna se odvijala nastava i stanovanje nisu imale prozorskih stakala. Ipak u proljeće 1946. go­dine uvjeti su postali bolji i pod­nošIjiviji. Težište same obuke bilo je na predmetima vezanim za poznavanje aviona i motora, teoriji letenja, navigaciji i taktici.

Čovjek kupio stan za 98.000 eura i sad ga prodaje za 275.000. Zagrepčanka: ‘Rekla sam da se treba sramiti’