VP – ANALIZE

Kako je Zapad ukrotio vojsku

Stjepan Domjančić
Foto: Wikimedia Commons
11.06.2015.
u 15:03

Povijesni pregled odnosa vojske i politike u zapadnim državama: tri karakteristična i poprilično različita primjera – britanski, francuski i američki

Vojska je najčešće pobuđivala interes stručne javnosti i običnih znatiželjnika kad se svojim pojačanim djelovanjem za takav "privilegirani" položaj izborila ili kad joj je bila nametnuta situacija koja zahtijeva njezin angažman. U trenucima ratnih prijetnji i ratnih događanja sve su oči uprte u vojsku; tada se svi počinju zanimati i za snagu vojske i za načela njezina funkcioniranja i za organizacijska pitanja itd. Drugi slučaj, kad vojska dolazi u središte pozornosti, tiče se njezina osobnog angažmana i intervencije u politici, dakle, prekoračenja njezinih ustavnih ovlasti.

Može se, prema tome, reći da je povećano zanimanje za vojsku obrnuto razmjerno njezinu normalnom funkcioniranju u mirnodopsko vrijeme. Ili, drukčije rečeno: kad generali postaju medijske zvijezde, a glavni stožer primamljivije mjesto za pravljenje ekskluzivnih reportaža na političku temu, nego što su to predsjedničke palače, to je prilično pouzdan znak da s tom zemljom nešto nije u redu. Zapadnoeuropske ili sjevernoameričke vojske pobuđivale su interes javnosti prvenstveno u odnosu na njihovu vanjskopolitičku dimenziju (naročito SAD), a ne na unutarnju. Odnosi između vojnih i civilnih vlasti, socijalna osnovica regrutacije časničkog kadra, organizacijska pitanja, vrijednosne orijentacije vojnih čelnika itd. – sve to ostajalo je izvan zanimanja javnosti, jer su "normalne" situacije izgledale suviše neinspirativne za ozbiljnije bavljenje njima.

"Zapadna idila" između vojnika i civila djeluje suviše besprijekorna, a da bi bila zanimljiva. Međutim, je li doista tako? Je li Zapad uistinu pronašao uspješnu formulu rješenja vojno-civilnih odnosa, koju onda treba samo čuvati? Je li moguće da je sustav civilnog nadzora nad oružanim snagama tako uspješan da vojnička logika rješavanja nekih sporova ne dobiva svoju šansu? Zašto u ovim zemljama vojnici slušaju nenaoružane civile, a u Africi i Latinskoj Americi – ne?

Pitanja je mnogo, i ono što nam na prvi pogled izgleda jednostavno i evidentno, pokazuje se mnogo složenijim. Posve je jasno da u zapadnoj Europi i Sjevernoj Americi vojska ne predstavlja onakav politički čimbenik kakav predstavlja u nekim drugim dijelovima svijeta...

Nastavak teksta i ostale zanimljivosti možete čitati u novom izdanju VP-a koji je na svim kioscima od petka 5. lipnja za samo 19,99 kuna, i to na 92 stranice!

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije