Jednom davno, prije Bitcoina i PayPala te bankovnih garancija, svjetski monetarni sustav temeljio se na zlatu. Stvarni novac, jedina vrsta novca koju će svatko na Zemlji prihvatiti, preuzeo je oblik sjajnih novčića ili svjetlucavih poluga. Nije to samo brojka koja će se unositi u bazu podataka – zlato je teška stvar, toliko teška da se velike količine morale pohraniti u trezorima i prevoziti u kamionima, vlakovima i brodovima. Ako želite saznati koliko daleko ljudi mogu otići – zlo koje će učiniti s jedne, i junačka djela s druge strane – kako bi zgrabili i zadržali zlato, najbolji je način da pročitate novu knjigu “Potjera za zlatom: Nevjerojatna priča o tome kako su nacisti krali europsko zlato”, autora Georgea M. Tabera, bivšeg dopisnika i urednika časopisa Time Magazine. Knjigu u hrvatskom izdanju upravo je objavio Večernji list!
Još od prvih dana u Time Magazineu, kao dopisnik u Bonnu i Parizu, Taber je počeo prikupljati materijale za veći projekt. “Potjera za zlatom” je njegov remek djelo, i to veličanstveno. Osim što pokriva glavne epizode Drugog svjetskog rata na vrlo čitljiv način za bilo koga tko već nije stručnjak za europsku povijest, knjiga je pedantno dokumentirana i pruža napet i dramatičan prikaz kretanja zlata neposredno prije i tijekom sukoba – priča o nemilosrdnim pljačkama, očajnim manevrima te izbjegnutim katastrofama. Naslov Taberove knjige, s naglaskom na krađu od strane nacista, nije sasvim zahvalan. Naravno, nacisti financirali su svoj ratni stroj krađom najmanje 598 milijuna dolara vrijedna zlata iz europskih središnjih banaka, a da se ne računaju sve zlatnike, nakit i zlatne zube otrgnute od milijuna žrtava koncentracijskih logora. Agenti Gestapa u jednoj prilici su čak pretresli samostan u Jugoslaviji i vratili se s gotovo tonu zlata koje je tamo skriveno. Ali to što je zaista fascinantno su izvanredne priče o tome kako su, dok je Njemačka prijetila da pokori cijelu Europu, banke i vlade drugih zemalja uspjele sačuvati još više zlata od nacističkih „kandži“.
U Taberovoj uzbudljivoj pripovijesti, vozimo se uz konvoje poljskih autobusa prepunih zlata u bijegu od nemilosrdnog napredovanja njemačke vojske, i plovimo uz francuski teretni brod Victor Schoelcher (koji je do tada prevozio banane iz Afrike u Europu) dok izmiče njemačke mine, podmornice i zrakoplove Luftwaffea u francuskim obalnim vodama i nekako uspijeva dostavili teret zlata u Casablancu. Rute po kojima se zlato kretalo često su bile duge i zavojite. Dio poljskog zlata putovalo je po raznim vlakovima i brodovima, preko Rumunjske i Crnog mora do Istanbula, a zatim kopnom do Bejruta; preko Mediterana u Francusku, a zatim do Casablance, Dakara, te na kraju na Federal Reserve Bank of New York. Susrećemo zločince, kao što je Bruno Melmer, službenik SS-a, koji je dragocjenosti ukradene od ubijenih logoraša dostavio Njemačkoj središnjoj banci u Berlinu, i junake, kao što je Fredrik Haslund, politički namještenik koji je režirao pogubni prijevoz zlata iz Norveške. Zatim tu su jednostavni ljudi, kao carinski agenti u luci Le Verdon, u Francuskoj, koji, premda su se nacisti opasno približavali, nisu dopustili da hitna pošiljka s dijelom francuske nacionalne rezerve zlata napušta zemlju bez popratnih dokumenata.
Nastavak teksta čitajte u novom broju VP magazina od četvrtka 5. studenoga na svim kioscima!
