U 17. stoljeću glavni grad Francuske postao je stjecište prosjaka, bogalja i lopova iz redova onemoćalih i isluženihvojnika za koje se nitko nije brinuo. Planove o osnivanju zavoda za takve vojnike imali su mnogi vladari, ali ih je uspio ostvariti tek kralj Luj XIV. Godinu dana pošto je izdao nalog o gradnji zavoda za invalidne vojnike, 30. studenog 1671. položen je kamen temeljac. Poslije tri godine gradnje, uz zvukove vojne glazbe, prvi onemoćali vojnici, njih oko 1500, ušli su u Dom invalida gdje ih je dočekao kralj osobno. Nakon više od 30 godina gradnjedovršena je i velebna crkva, a prigodomnjezina otvorenja 1706. Luj XIV. posljednji je puta posjetio to znamenito sklonište bivših ratnika. Njih oko 4000, različite dobi i iz svih dijelova Francuske, živjelo je podvrgnuto strogoj vojnoj disciplini. Ženama je bio zabranjen pristup, aoženjeni su mogli samo dva puta natjedan spavati izvan Doma. Ta je institucija prednjačila i u higijeni jer je imala izgrađene zahode u vrijeme kada ih nije bilo ni u najraskošnijim dvorcima. Kako bi se spriječilo besposličarenje isluženih vojnika, za njih je organiziran rad u radionicama. Dom invalida postao je poznat i izvan Francuske pa su ga posjetili mnogi vladari i kopirali njegov ustroj. Znamenita zgrada Luja XIV. poznata je i po mnogim političkim događajima. Tako je krađa oružja iz podruma Doma označila početak Francuske revolucije.
Nakon kraće neizvjesnosti Napoleon je toj instituciji vratio ugled kada je ondje dodijelio prve ordene Legije časti. Poslije je i sam u Domu invalida dobio vječno počivalište ispod velebne kupole, u Panteonu vojne slave. Sve do danas zadržana je prvobitna namjena Doma, ali je veći dio njegova golemog kompleksa zauzeo Vojni muzej te Muzej planova i reljefa. Time je Dom invalida u Parizu postao najvažnije mjesto francuske višestoljetne ratne slave. U središnjem paradnom dvorištu uz spomen-ploče u čast brojnih francuskih i savezničkih postrojbi svoje je mjesto našla i ploča posvećena hrvatskim lakim konjanicima iz Tridesetogodišnjeg rata, pukovnije „Royal-Cravattes“ te hrvatskim vojnicima koji su se borili u sklopu Napoleonovih armija.
