Naslovnica

Krausova ratna enciklopedija

Dramaturško vrijeme postavljeno je u razdoblje od sarajevskog atentata, priprema Austro-Ugarske za rat, objave rata Srbiji pa sve do kraja rata i poraza Monarhije
10. kolovoza 2015. u 14:06 0 komentara 921 prikaza
Posljednji dani
Foto: criticalinquiry.uchicago.edu

Za »Posljednje dane čovječanstva«, književno remek djelo Karla Krausa, koje je nedavno objavio zagrebački izdavač Disput u prijevodu Seada Muhamedagića, razmjerno je lako, ali i iznimno teško, odrediti žanr i vrstu. S obzirom na pet činova, predigru i epilog, dijaloge i didaskalije, nesumnjivo se radi o dramskom djelu, no može li biti samo »drama« ta gusta tekstovna lava koja se izlila na sedam stotina stranica, a gdje samo raspored prizora zauzima 33 stranice! Kraus, veliki austrijski književnik, novinar i pacifist, odredio je »Posljednje dane čovječanstva « kao tragediju, ali je odmah na njezinu početku kazao: »Izvedba drame čiji bi opseg prema zemaljskome mjerenju ispunio otprilike deset večeri zamišljena je za kazalište na Marsu. Ovosvjetski kazališni posjetitelji ne bi uzmogli izdržati. « Kraus je zasigurno izabrao Mars i zbog simboličkih ratnih konotacija.

U vrijeme pisanja i objave ove tekstualne magme i filmska je umjetnost bila u svojim nijemim i kratkim ostvarenjima, a danas su te bujice riječi, misli i slika uprizorive recimo i kao dulja TV serija, čak i kao nekakav informatički virtualni projekt. Kraus je prve inačice djela objavljivao u svojem časopisu »Die Fackel« (Baklja), koji je izdavao od 1899. godine, a zadnji, 922. broj, izišao je u veljači 1936. godine. »Posljednji dani čovječanstva« su kao knjiga izašli 1922. godine. Osim ljubiteljima književnosti drama je izniman doživljaj i fanovima politike, a posebice vojne povijesti. Njezino je dramaturško vrijeme postavljeno u razdoblje od sarajevskog atentata, priprema Austro-Ugarske Monarhije za rat, objave rata Srbiji pa sve do kraja rata i poraza Monarhije kojoj su pripadali i svi hrvatski krajevi. Sva povijesna zbivanja u Beču, svjetskoj politici i na bojištima Prvog svjetskog rata tu su tematizirani (sahrana prijestolonasljednika i njegove supruge, sva relevantna ratišta, prelazak Italije na stranu Antante, Bugarske na stranu Centralnih sila, važan ulazak SAD-a u Rat, prevrat u Rusiji, mir u Brest- Litovsku, raspad Dvojne Monarhije), bilo odjecima u tadašnjim medijima, bilo komentarima likova, bilo, rekli bismo današnjim rječnikom, »izravnim uključenjima« na bojišta. Od prvih prizora Kraus je žestoko kritičan prema Bečkom dvoru i austro-ugarskoj politici te ratnom zanosu i propagandi. Naglasivši da je pogreb Franje Ferdinanda i njegove supruge Sofije nedovoljno plemenita Sofijina podrijetla nisu položeni u Kapucinsku grobnicu gdje su pokapani svi najviši predstavnici Dvora, pa sve do ismijavanja čitave vojne i političke kamarile Kraus nema dileme o početnoj odgovornosti za Rat.

Iz pozicije današnje naknadne pameti, kad znamo da i Antanta snosi veliku odgovornost za Rat, pokatkad je pristran, osobito u istupima njegova alter ega Gunđala. No njegova je novinarska i književna analitičnost i erudicija tolika da se u ovom tekstualnom diluviju bespogovorno uživa. U hrvatskom prijevodu dodatnu zanimljivost nose i prijevodi bečkog urbanog dijalekta na zagrebačku kajkavštinu, a brojne njemačke i berlinske dramske osobe radi odsječnosti govore ekavski. Mjesta radnje i urbanih prizorišta ove tragedije, a zbog razorne satire, groteske, parodije i humora slobodno bismo dodali i – komedije, bečke su i berlinske ulice, korza, kolodvori, kavane, restorani, kina, noćni lokali, cirkusi, zoološki vrtovi, redakcije, parlamenti, kabaretska kazališta, ministarstva, sudnice, dućani, trgovačke kuće, škole, pa čak i švicarska gorska željeznica. Dramske osobe i (anti)junaci su novinari, boemi, bankari, špekulanti, šverceri, prodavači novina, policajci, konobari, ulična klatež, prostitutke, prosjaci, bogalji, pijanci, ratni veterani i invalidi, galicijski izbjeglice, zaluđeni rodoljubi, prodavači rasporeda konjskih trka, studenti, glumci i operetni pjevači koje oblijeću obožavatelji (Alexander Girardi, Stella von Berger, Franz Glawatsch, Hansi Niese, Carl Skoda, William Thaller, Fritz Werner i dr.). U čitavoj toj fresci koloritne su osobe Friedrich Dobner, posljednji trpeznik carske kuće Habsburg, filmski snimatelj i automobilski as Sascha Kolowrat, ili pak službeni krvnik Josef Lang, koji je od 1990. do 1918. izvršio 39 pogubljenja.

Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novom broju VP magazina od utorka, 4. kolovoza na svim kioscima!

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.