Bruno Zorica je nakon obuke godinu dana proveo u padobranskoj pukovniji, u satniji specijaliziranoj za protuoklopno djelovanje. Svakodnevno su se uvježbavala različita taktička borbena djelovanja koja su nastojala biti što realističnija i iscrpljujuće hodnje po planinskom području. Značajno iskustvo za predstojeće odlaske na terene stekli su manevrima koje su se izvodili protiv mornaričkih postrojbi regularne francuske vojske: „Tu su zapovjednici uvijek morali biti domišljati. Ostale postrojbe nisu baš imale uspjeha, mi jesmo…Jer ne možeš im baš svake godine prodati istu foru, samo tako upasti u one baze u Toulunu, zauzeti strateške položaje, radare i ostalo“. Također su kao i ostale satnije 2 REP-a bili u stalnoj pripravnosti za uzbunu, za odlazak na intervenciju u Afriku. Naravno, vježbali su skokove iz aviona u svim uvjetima što je katkad rezultiralo ozljedama, posebno u području Borgo jer je dio kraj zone skoka bio okružen vinogradima. U jednom od tih skokova, gležanj je ozlijedio i Zorica, što će umnogome utjecati na kasniji premještaj iz 2 REP-a, čemu je donekle i sam kriv. Naime, Hrvat nije bio imun na izlaske u turistički Calvi, a kada je ustanovio da je vlasnik dobrostojećeg hotela Istranin, još k tome poznanik, postao je privilegiran i rado viđen gost tog objekta. Slika mladog legionara komfornog ponašanja nije bila previše draga nekim časnicima 2 REP-a. Nakon ozljede gležnja, koja se možda mogla i sanirati, Zorica je dobio premještaj kakav dobivaju legionari koji liječe ozljede. To je značilo da odlazi na teren u jednu od prekomorskih zemalja: Tahiti, Džibute, Francusku Gvajanu ili Komore. Zorica je poslan na Komorske otoke, područje vrlo ugodne klime, egzotičnih djevojaka i uglavnom susretljivih domorodaca. Doduše, pristigao je u razdoblju političke krize jer su neke otočne skupine htjele izboriti nezavisnost poput susjednog Madagaskara

Ova stranka je najveći gubitnik na izborima