Napisati priču o postrojbi o kojoj svi imaju neke informacije, a zapravo vrlo malo znaju i još više se koriste krivim saznanjima, nije nimalo jednostavno. O “Legiji stranaca” kruže nebrojene, ali većinom stereotipi, “fame” kako je riječ o mističnoj postrojbi koja je dom i utočište za problematične ljude - ubojice, lopove, zlostavljače. Ovakve mitove uveliko nadograđuju i mediji kojima je “Legija” iznimno primamljiva tema pa je snimljeno više filmova, pjesama, napisano je svakojakih romana, a novinari rado pišu senzacionalističke tekstove. Tako je jedna od omiljenih tema ovakvih autora mit o sustavnom provođenju neljudskih treninga kojima se vojnicima ispire mozak te ih se pretvara u nemilosrdne strojeve za ubijanje. Naravno, u tim bajkama legionar koji pokuša pobjeći iz zloglasne i zatvorene postrojbe biva likvidiran ili kažnjen na najsuroviji način kada ga se uhvati. Brojne su takve, neprovjerene priče, pokoja je i vedra, najčešće one o burnom ljubavnom životu “raspuštenih” legionara. U hrvatskim je medijima prezentacija “Legije” i legionara poseban fenomen jer je u zadnjemu desetljeću dio novinara vrlo negativno pisao o braniteljima koji su u Domovinski rat pristigli iz “Legije”, a površan pristup u načinu pisanja ostaje nerazjašnjen fenomen do današnjih dana. Tako smo i prošle godine u hrvatskom tisku mogli čitati članke o “zloglasnoj Legiji” iako ova elitna postrojba već desetljećima djeluje kao integralna snaga brojnih misija UN-a. Štoviše, ista je “zloglasna” “Legija” u sklopu mirovnih misija djelovala u ratovima na ovim prostorima, u najkritičnijim područjima. O Hrvatima u “Legiji stranaca” također se nedovoljno zna, osim što su u spomenutom razdoblju o njima pisani vrlo ružni tekstovi gdje ih se prikazivalo kao skupinu ratnih i poratnih kriminalaca, no takve su osvrte ionako pisali ljudi kojima je cilj kriminalizirati vrijednosti i uspjeh Domovinskoga rata.

Kinezima zatvorili gradilište velike tvornice. Radnici spavali bez madraca, više od 30 ljudi na jedan zahod…