Osamdesete godine 20. stoljeća bile su za borbenu povijest „Legije stranaca“ prilično mirno razdoblje. Dva su značajna vojna angažmana legije u tom desetljeću. Prvi je bio tijekom građanskoga rata u Libanonu, 1982. i 1983. godine. Kriza koja je izbila 1982. godine nakon jednoga od brojnih upada izraelske vojske u Libanon samo je vrhunac oružanih obračuna koji su godinama potresali ovu državu. Libanon je zapravo jako mala država, prostorno gotovo dvostruko manja od Slovenije, ali je i dvostruko napučenija. Blizu 4,5 milijuna stanovnika živi u šest najvećih gradova. Nakon izraelsko-palestinskoga rata, veliki je broj Palestinaca izbjegao u Libanon. Taj je broj do 1975. godine narastao na više od 400 000, od čega barem deset posto boraca PLO-a (eng. Palestine Liberation Organisation). Kako su se oni sve više počeli sukobljavati s regularnom vojskom i vjerskim milicijama, istodobno djelovali protiv Izraela, izbijali su sukobi koji su prerasli u građanski rat. U njemu od vanjskih snaga djeluju Izrael i Sirija pa uskoro u Libanonu nastaje pravi ratni kaos. Dok je etnička struktura Libanonaca homogena (oko 85 posto su Arapi), religijski je sastav teško opisivi “gemišt“.

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’