Tijekom Drugoga svjetskog rata gotovo svake večeri u 9 sati i 55 minuta na svim europskim bojištima oružje bi načas utihnulo. Vojnici svih zaraćenih strana slušali su sentimentalni vojnički šlager „Lili Marleene“. Bila je to pjesma o djevojci koja ispred vrata vojarne pod uličnom svjetiljkom čeka svoga dragoga. Napisao ju je tijekom Prvoga svjetskog rata Hans Leip, dok je bio na straži, kombinirajući kao naslov ime svoje i prijateljeve djevojke. Neposredno prije Drugoga svjetskog rata uglazbio ju je poznati njemački skladatelj Norbert Schultze, a pjevala Lale Anderson. Popularnost pjesme „Lili Marleene“ počela je 18. kolovoza 1941. kada su je Nijemci prvi puta emitirali na svojoj vojnoj radiopostaji u okupiranom Beogradu. Njezin urednik Karl-Heinz Reiting raspolagao je tek s nekoliko ploča, među kojima je bila i „Lili Marleene“, dotad malo poznati šlager. Stekavši golemu popularnost najprije na afričkom, a poslije i na drugim bojištima počela se sve češće emitirati. Zapovjednik njemačkog Afričkog korpusa, feldmaršal Erwin Rommel također ju je rado slušao i tražio da se svakodnevno emitira u redovitom programu, pa je njemački Radio Beograd s njome uvijek završavao program.
Poznato je da su i Britanci u pustinji svaku večer slušali tu postaju, i to s vrlo dobrim prijemom. Iako nacistički ministar propagande Joseph Goebbels nije bio suglasan s tematikom „Lili Marleene“, jer je to bila sentimentalna, a ne borbena pjesma, morao je popustiti zahtjevima publike pa su je uskoro počele emitirati i druge njemačke stanice. Ubrzo je uslijedio prijevod „Lili Marleene“ na engleski, a zatim i na više od 48 jezika, uključujući francuski, ruski, talijanski i hebrejski. Kažu da je, među ostalima, u pjesmi uživao i vođa jugoslavenskih partizana Tito.
