Erich Hartmann rođen je 19. travnja 1921. u Weissachu (Württemberg). Svoje prve godine života proveo je u Kini, gdje mu je otac, liječnik, imao praksu u gradu Changsha. Čitava obitelj vraća se u Njemačku 1928., a Erich je odmalena pokazivao ljubav prema letenju. Tako je do 1939., u svojoj 18. godini imao položen ispit za vožnju jedrilicom i lakim sportskim zrakoplovom. Mobiliziran je 10. listopada 1940. i upućen na obuku u Ratnu školu zrakoplovstva II. (Luftkriegsschule II. Berlin-Gatow), koju je uspješno završio u kolovozu 1941. godine. Potom je kao jedan od najboljihu svome naraštaju upućen u Pripremnu školu lovačkih postrojbi 2. (Jagdfliegervorschule 2. Lachen-Speyerdorf) od 14. listopada 1941. do veljače 1942., a potom u Školu  lovačkih postrojbi 2. (Jagdfliegerschule 2. Zerbst) do srpnja 1942., gdje je po okončanju  školovanja dobio čin poručnika. Po završetku školovanja upućen je u Dopunsku skupinu „Istok“ (Ergänzungsgruppe Ost) u Gleiwitz na operativnu obuku, koju je dovršio do listopada 1942. godine. Nakon završetka operativne obuke raspoređen je kao pilot u 7. jato 52. lovačke eskadre (Jagdgeschwader 52.). Dana 10. listopada 1942. mladi poručnik Hartmann javio se u svoju postrojbu na Istočnom ratištu. Već 5. studenoga 1942. Hartmann je postigao prvu priznatu pobjedu oborivši sovjetski jurišnik Il-2. Do travnja 1943. imao je 11 zračnih pobjeda, a do kraja lipnja 1943. ukupni broj zračnih pobjeda popeo se na 42. Tijekom kolovoza 1943. u četiri dana (1., 4., 5. i 7.) oborio je po pet zrakoplova svakoga od navenavedenih dana, da bi do 20. kolovoza 1943. ukupan broj zračnih pobjeda dostigao 90. Istoga dana, prilikom povratka sa zadatka, oboren je i zarobljen. Međutim, nakon dva dana uspio je pobjeći i vratiti se u svoju matičnu postrojbu. Dana 2. rujna 1943. Hartmann je imenovan za zapovjednika 9. jata 52. lovačke eskadre, a 20. rujna proslavio je svoju 100. zračnu pobjedu. Samo tijekom listopada 1943. postigao je daljnje 33 pobjede; 29. listopada 1943. poručnik Hartmann odlikovan je Viteškim križem, a 6. prosinca 1943. Njemačkim zlatnim križem. Istoga mjeseca, 13. prosinca, proslavio je svoju 150. zračnu pobjedu. Do 26. veljače 1944. dosegao je brojku od 200 priznatih zračnih pobjeda. Na dan kada je za svoj Viteški križ dobio Hrastovo lišće, 2. ožujka 1944., oborio je deset protivničkih zrakoplova. Tijekom lipnja 1944. Hartmann je kratko bio angažiran u borbi protiv američkih zrakoplova, koji su izvodili bombardiranje naftnih polja u Rumunjskoj, gdje je tijekom navedenog angažmana postigao 15 novih zračnih pobjeda protiv američkih lovaca koji su bili u pratnji bombardera.

Početkom srpnja 1944. Hartmann je imao 265 zračnih pobjeda i 2. srpnja je primio Mačeve za svoj Viteški križ kao 75. pripadnik Wehrmachta koji je primio navedeno odlikovanje. Tijekom kolovoza 1944. Hartmann nastavlja svoju seriju zračnih uspjeha, tako je 23. kolovoza u jednom danu oborio osam zrakoplova, te je postao prvi lovački pilot koji je dostigao 300 zračnih pobjeda, 24. kolovoza 1944., kada je istoga dana srušio 11 protivničkih zrakoplova. Sljedećeg dana (25. kolovoza 1944.) odlikovan je Briljantima za Viteški križ kao 18. pripadnik Wehrmachta koji je primio ovo najviše vojno odlikovanje. Istodobno je stigla zabrana daljnjeg letenja na bojištu i Hartmann je premješten u pokusnu postrojbu za mlazne zrakoplove. Međutim, 1. listopada 1944. zabrana je povučena i Hartmann je imenovan za zapovjednika 4. jata 52. lovačke eskadre. Do kraja 1944. ukupni broj pobjeda iznosio je 331. Od 15. veljače 1945. Erich Hartmann imenovan je za zapovjednika I. skupine 52. lovačke eskadre. Postao je 17. travnja 1945. prvi pilot-lovac koji je dostigao brojku od 350 priznatih zračnih pobjeda te je krajem istoga mjeseca promaknut u bojnika. Na dan Njemačke kapitulacije, 8. svibnja 1945., Hartmann je postigao svoju posljednju zračnu pobjedu – 352. Bojnik Hartmann svoju je postrojbu predao Amerikancima 24. svibnja 1945., da bi oni istu predali Sovjetima. U Sovjetskom Savezu osuđen je na 25 godina teškog rada, a nakon deset godina, 15. listopada 1955. vratio se u Njemačku. Od 1956. primljen je u novoustrojenu Luftwaffe, gdje je zapovijedao 76. lovačkom eskadrom, da bi 1970. otišao u mirovinu u činu pukovnika. Umro je 19. rujna 1993. u Weil im Schönbuch. Erich Hartmann lovački je pilot s najviše pobjeda u povijesti i teško da će njegov rekord biti ikada dostignut – 825 borbenih misija s 352 priznate zračne pobjede.

Bankrotirao poznati modni lanac u kojem su rado kupovali i Hrvati. Zatvaraju trgovine