Ludilo i psihijatrija u ratu: PTSP kod partizana

" U borbi nitko nije uistinu „duševno zdrav“. " . . . Točno tako, zato jer nije u prirodi čovjeka ubijanje svojeg bližnjeg. Zato jedna Božja zapovjed glasi: NE UBIJ. Nije navedeno ne ubij muslimaa, Hrvata, Srbina ...., ovog ilirbina ...., ovog ili onog, već samo ne ubij. Posve je razumljivo da oni koji su protivno svojoj ljudskoj prirodi (najčešće od političara) navedeni na ubijanje i ostala prateća zvjerstva, (mučenja, klanja, palež, silovanja, plačkanje.....) najvećim dijelom moraju snositi duševnih posljedica, kao rezultat duševnog sukoba kršćanskog morala sa nametnutim divljaštvom. Držim da se ne može ubijati bez posljedica, naročito izvan okvira čisto vojnog djelovanja, kad se u trenucima pomućene svijesti krene iživljavati nad nemoćnim ženama, djecom i starcima, a takvim su zvjerstvima obilježeni mnogi ratni sukobi. S druge pak strane potpuno je legitimno braniti svoju domovinu, ali u okviru dogovorenih ratnih konvencija, ali kojih se na žalost malo tko pridržava. No ratne traume su prolazne, tako da po okončanju II.sv. rata, još su samo koju godinu trajale ratne psihoze (u narodu znane kao "živčane") i više se nisu javljale. Danas se ratne psihoze drže trajnim, nepopravljivim stanjem, proglašavaju se invaliditetom, na osnovu kojega stradalnik stječe uvjete za prijevremenu mirovinu i invalidsku naknadu. Naravno da se takve pogodnosti često zlorabe, a ukazivanje na pretjerani broj takvih invalida, proglašava se napadom na braniteljsku skupinu. Na osnovi PTSP invalditeta rješavani su brojni slučajevi socijalnog zbrinjavanja ljudi s kojima se nije znalo ili moglo drukčije. Sve te nepravilnosti izazivaju opravdani gnjev onih koji moraju plaćatito jest dijeliti svoje bijedne mirovine s lažnim stradalnicima. S pravim invalidima nikada ne bi bilo problema i sve što im se daje nikada nije previše, naročito tjelenm invalidima što jest nepopravljivo stanje. Problem su lažnjaci koji su na razne načine ugurani u mirovinski i invalidski sustav, zbog čega trpe i pravi invalidi i umirovljenici sa punim ranim stažom, koji su htjeli-ne htjeli, prinuđeni dijeliti svoja primanja s lažnjacima.

Uvijek sam čitajući " Mirka i Slavka " ostao zadivljen činjenicom kako od jednog metka poginu tri " švabe". Tu činjenicu nisam dokučio do dan-danas.

..moj djed je bio u partizanima,...poslije rata morao je još odraditi 38 godina da bi otišao u penziju i dobio je tada neki partizanski dodatak,.drugi je djed bio u domobranima,.prešao u partizane pred kraj rata,..i on je morao raditi cijeli svoj radni vijek do mirovine,..djedu je u partizanima poginuo sin,..dobivao je samo simboličnu naknadu od države za to,.nikakve privilegije,..ništa,...a ovi danas,...dobiju doživotni mirovinu ....,a ne znaš koji je veći domoljub ,...pa ako ju toliko voliš,..zašto ne radiš i ne pridonosiš svojim radom i zalaganjem ,..Lijepoj našoj,..kao svi normalni Hrvati..ako se pronalaze radna mjesta za civilne invalide,..ista se mogu pronaći i za vojne invalide..koja je razlika.....zato sam protiv i hadezea i sdpea,..birajmo nove ljude,....prvenstveno žene....

Jedini antifasisti i heroji ovih prostora u 2. svje. ratu su partizani.Moje iskreno divljenje i hvala za oslobodjenu hrvatsku i povrat dalmacije koju je zlocinacka i fasisticka NDH predala talijanima.

interesantno da su se sve bitke vodile u bosni

U sjećanju mi je ostao događaj iz šezdesetih kad si je jedan mještanin prerezao vene, pri tom je buncao o klanju, kricima i sl. O tom događaju se je tada pričalo šapatom, ali kao znatiželjno dijete sam čula da jee bio partizanski kurir, dijete od nekih 15 godina, da su ga obučili za klanje po Krašiću i okolici ...a onda je pukao, došle su mu slike krvi i krikova nedužnih žrtava...

Rudolf Luetters, zapovjednik njemačkih trupa na Sutjesci, 1943: „Tok borbe je pokazao da su partizanske snage pod Titovom komandom odlično organizirane, vješto vodene i da raspolažu borbenim moralom koji izaziva čuđenje… Njemački vojnik nije dorastao fanatično borbenim partizanima…”

to ludila se i danas primjeti..

Da su bili bolesni o tome ne treba kazivati! Pitanje je: nije li ovom članku prava nakana pokušati 'opravdati' suludu mržnju 'antifašističkih' ubojica nevinih ljudi (u svakom su 'oslobođenom gradu/mjestu najprije poubijali svećenike, a potom i mnoge viđenje i bogatije ljude!)?

Da ! Kao sto je rekao Luftbrenzer - sve se to desava ljudima jer NIJE NORMALNO ubijati drugo ljudsko bice. Nije ni normalno gledati ubistva i ostale strasne stvari u ratu. Kada se to shvati, rat ce se izbegavati, a gledamo kako nas uporno nagovaraju na ratove potpaljujuci bes u nama.

eto opravdanja milanovičevoj vladi kozaračka psihoza buncaju,lažu ,hvale se a na kraju sve zaborave i dalje opet po starom

"Ludilo i psihijatrija u ratu: PTSP kod partizana"...nisam nikad primjetio da ste to "ludilo" koristili kod pisanja o takozvanim braniteljima. znaci I oni satorasi u savskoj su vecinom ludjaci po dijagnozi vojne povijesti.ili su to samo partizani bili ludi od PTSP-a dok ovi danasnji nisu.... onda moze i naslov... "Ludilo i psihijatrija u ratu: PTSP kod branitelja".

Nevjerojatno koliko mržnje prema borcima NOVJ.Bez obzira kojoj političkoj strani netko pripadao lijevoj ili desnoj ti ljudi ipak zavrijeđuju vojničko poštovanje.Mlade generacije bi trebale više učiti o 2.sv. ratu ne iz ideologije već povijesti.Danas mnogi mladi ljudi neznaju npr.što see događalo u bitci na Neretvi gdje su partizanske snage izgubile 7000 vojnika ali istodobno uništili četnike.U bitci na Sutjesci poginulo je oko 5000 partizanskih boraca sukobljavajući se protiv najelitnijih njemačkih postrojbi.Te bitke kao i mnoge prije njih poput Užičke republike,Kozare,itd imale su izravan utjecaj na konačni poraz nacista,fašista,kvislinga(ustaše,četnici...)u 2sv.ratu jer su izravno pomogle saveznicima pri iskrcavanju na Normandiju,Siciliju je su nacističke snage bile razvučene.Od tada je prošlo sedadeset godina rijetki su živi ali onima koji su se borili u ofanzivama tih razmjera treba odati vojničko priznanje.

Majko Božja koji sve stručni komentari o partizanima, ustašama, fašizmu, antifašizmu a sve od ljudi koji nemaju apsolutno pojma o Drugom svjetskom ratu. Čak bi im i Ukrajinci pozavidjeli )

oboljeli su od mrznje prema legalnoj hrvatskoj vlasti i nepranja antifasizam=terorizam=al quida

Bosko je imao metak u glavi kolko se sjecam, pa je zato skrenuo

Ja koliko znam ta se bolest najviše pokazala u vrijeme poraća na prostoru bivše sfrj tijekom Križnog puta ili Bleiburške tragedije. Svjedočanstva govore da su veći njih oboljevala nakon masovnih egzekucija ratnih zarobljenika i civila ili kako bi crveni reklii " narodni neprijatelji ".