Rimskom caru Aleksandru Severu (223–235. po. Kr.) pripisuje se sljedeći moto vezan uz vojsku: »Nitko se ne treba bojati vojnika ako je on dobro odjeven, dobro naoružan, posjeduje kvalitetan par čizama, ima pun trbuh i nešto novca u svojoj kesi.« U toj Severovoj tvrdnji stoji prikrivena vjerojatnost da je rimski vojnik, oviseći o ambicijama svojeg zapovjednika, jednako mogao predstavljati prijetnju rimskoj vlasti kao i vanjski neprijatelj. Pa ipak, ponajprije s utemeljenjem Augustova principata 27. pr. Kr., rimska vojska i njezini saveznici postali su stabilni i dovoljno moćni da stvore jedno od teritorijalno najvećih i najtrajnijih carstava u povijesti svijeta.
Ne bi bilo mudro stvarati velike mitove oko materijala vezanog uz rimsku vojsku. Ne iznenađuje stoga izgledna pretpostavka da je vojna služba – i karijera vezana uz nju – ponajprije privlačna najsiromašnijem dijelu stanovništva. Takvim ljudima naime vojska nudi krov nad glavom, hranu i redovit prihod. Cjelokupni vojnički život daleko je sigurniji od onog putujućeg radnika. Svakako, postoji i daleko strašnija strana vojničke karijere. Služba u vojsci mogla je potrajati čitavu krvavu kampanju, više godina ili čak više desetljeća, ovisno o kojem je povijesnom razdoblju riječ. Vojnik je bio izložen riziku da bude ubijen, da bude ozlijeđen u borbi ili oboli od kakve bolesti. Usto svakodnevno se izlagao brutalnoj vojničkoj disciplini i teškim zičkim ili novčanim kaznama izrečenim uslijed nekog prekršaja. Vojnička obuka također je bila vrlo agresivna, zahtjevna i za- strašujuće realistična.
Produkt svega toga međutim bila je iznimno dobro organizirana vojska poznata po svojoj okrutnosti kao i besprijekornoj disciplini. S takvim instrumentom Rim je u potpunosti mogao izraziti svoje imperijalne i osvajačke ambicije.
Imperijalizam predmnijeva čvrstu i svjesnu želju za osvajanjem koje, ako je spremno podnijeti teret povijesne ravnoteže različitih interesa, može voditi prema spektakularnim i trajnim postignućima. Izraz »Pax Romana« (»Rimski mir«) upotrijebio je istaknuti polihistor Plinije Stariji sasvim slučajno pri opisu biljaka »sada dostupnim botaniča- rima iz svih kutaka svijeta, zahva- ljujući bezgraničnom visočanstvu znanom kao Rimski mir [»Romanae pacis«] (...)« (»Naturalis historia«, 27.1.3.). Ali ne bismo se trebali izru- givati izrazu »Pax Romana«, osobito ako na umu imamo strašnu sliku našeg današnjeg svijeta...
Nastavak teksta čitajte u novom izdanju Vojne povijesti od 5. travnja na svim kioscima!
