Početkom 1975. Sjeverni Vijetnam prekinuo je sporazum o prekidu vatre i počeo operaciju “Ho Chi Min” koja je označila završni komunistički napad na teritorij Južnog Vijetnama. Južnovijetnamci su u samo nekoliko dana izgubili osam pokrajina. Njihova se vojska raspala i počela se zajedno s mnogobrojnim civilima povlačiti prema južnom dijelu zemlje. Bio je to zapravo kraj Južnog Vijetnama, države koja nije mogla opstati bez pomoći SAD-a. Pod pritiskom vrhunski vođene ofenzive, sajgonska je obrana ubrzo popustila i 30. travnja 1975. prvi tenkovi sjevernovijetnamske vojske počeli su ulaziti u grad, ispunivši posljednju Ho Chi Minhovu volju.
Dok su mnogi Sajgonci pozdravili komuniste smatrajući da dolazi oslobođenje, veliki dio njih pokušao je pomoći s američkim helikopterima, koji su na brzinu evakuirali američko veleposlanstvo u Sajgonu, koje je nakon toga opljačkano i djelomice zapaljeno.
Bio je to ponižavajući kraj dugogodišnje američke intervencije u Vijetnamu. Istodobno s ulaskom sjevernovijetnamske vojske, južnovijetnamski predsjednik, general Minh objavio je predaju. Ubrzo su sjevernovijetnamski tenkovi upali u predsjedničku palaču. Četvrti put u samo mjesec dana u palači su bili novi osvajači. Unutra je general Minh, koji je dužnost predsjednika obavljao samo 36 sati, dočekao komunističke generale.
Bio je to kraj južnovijetnamskog režima i krvavog vijetnamskog sukoba koji je trajao tri desetljeća, još od završetka Drugoga svjetskog rata. U samo 51 dan operacije “Ho Chi Minh”, sjevernovijetnamski komunistički režim osvojio je i stekao prevlast na čitavom prostoru Vijetnama.
