"Kuća straha" može biti putokaz kako osmisliti sličan muzej u Hrvatskoj. Posjećenost je iznimna, a svakako bi se imalo što izložiti s obzirom na gotovo stoljetnu prisutnost diktatura. Pri tome muzej suočava sa zločinima počinjenim u ime ideologija, što, za razliku od Mađara, mi nismo dosada učinili. IzIožba počinje razdobljem bezuspješna izbjegavanja nacizma koji je u punini poharao Mađarsku tek u posljednjoj godini rata. Kada su uvidjeli da marionetska vlast koketira sa Saveznicima, Nijemci su je okupirali 1944. i prepustili u ruke domaćim nacistima. Ovi su se „odužili" groznim zločinima nad Židovima i manjinama koje su dotadašnje vlasti uspijevale fizički zaštiti. „Prolaz Mađarskih nacista" tematizira stvaranje i tragediju budimpeštanskog geta tijekom svega par mjeseci vladavine mađarskih nacista. Predočeni su potom razmjeri razaranja u dvomjesečnoj bitki za Budimpeštu koju su, bez obzira na cijenu, branili Nijemci. Pobjedom Sovjeta privode se Mađari njemačkog porijekla i osumnjičeni za suradnju s nacistima.
Kako se broj potrebnih za gulage time nije popunio, prionulo se prokazivanjem sumnjivih pa se na taj način „prikupilo" gotovo milijun zatvorenika od kojih je trečina i umrla u radnim logorima. Muzej dočarava uvjete u kojima su obavljali neljudske poslove te izlaže niz primitivnih oruđa koji objašnjavaju ovoliku smrtnost. Nevjerojatno, posljednji pronađeni logoraš, Andras Toma, zaboravljen u današnjoj Rusiji, otpušten je tek 2000. godine! U sobi „Promjena kaputa" razotkriveni su Mađari koji su za Sovjete organizirali zločin. Minorna skupina nekoliko desetaka aktivnih komunista tijekom rata, poslije dolaska Sovjeta evoluirala je u ideološku mašineriju tisuća spremnih da za mrvicu moći sunarodnjake šalje put logora. Ukinuli su demokraciju, natjerali zemIju u bankrot pretvorili je u policijsku državu ovisnu u svakom obliku o SSSR-u. Stradalnici su bili politički neistomišljenici i intelektualci, ali i obični seljaci koje se prisiljavalo da postanu industrijski radnici. „Nepodobne" se zatvaralo i mučilo upravo u zgradi muzeja. Tajnu policiju ustrojio je negdašnji krojač sa završena četiri razreda škole, Židov, Gabor Peter. Peter, koji je kasnije i sam postao žrtvom Staljinovih čistki, ima vlastiti prostor u muzeju, pretrpan eksponatima za fizičke torture.
Soba „Pravda" tematizira pretvaranje pravosudnog sustava u mehanizam za provođenje namještenih suđenja. Dosta prostora posvećeno je obračunu komunizma s religijom jer su u Mađarskoj uz katoličke, nastradale i brojne kršćanske zajednice. Spuštanjem u podrum počinje jezovit obilazak oživljenih zatvorskih ćelija. U labirintu ćelija provodeni su razni oblici nastranih mučenja. Najjezivije su prostorije zidova obloženih madracima kako se ne bi čuli krici prilikom mučenja, kao i samice jedva nešto šire od ljudskog tijela (60x50 cm, visina 180 cm). U njima zatvorenik nije mogao ni kleknuti te mu je u visini očiju uvijek svijetlila žarulja kako bi onemogučila san na nogama. Sretnici koji bi preživjeli torture ili izbjegli smrtnu kaznu, nastavili su golgotu u gulazima. U samoj zgradi nisu bila organizirana smaknuća (iako je bio niz „nesretnih slučajeva" i samoubojstava), ali su rekonstruirani načini pogubljenja u za to namijenjenim zgradama. Svjedočenja rijetkih koji su čudom pomilovani čekajući egzekuciju zaprepaščujuća su, baš kao i pogled na izložene sprave za efikasno provođenje vješanja.
" IzIožba počinje razdobljem bezuspješna izbjegavanja nacizma koji je u punini poharao Mađarsku tek u posljednjoj godini rata". Nepoznavanje historije ili prekrajanje historije , u Vašem tekstu koji stvarno rehabilituje /rehabilitira/ , admirala M. Horty-a , koji je 1.marta 1920.1920. g. izabran za regenta Mađarske kraljevine tj šefa države na neograničeno vreme. Zbog savezništva s nacističkom Nemačkom i podrške mađarskim nacionalističkim aspiracijama smatran je je za kontroverznu ličnost novije mađarske istorije. Iako je bio lični Hitlerov prijatelj , od 1938.godine /možda i koju godinu pre ,nisam siguran /. Citiram iz knjige autora Maćaš Unger–Oto Sabolč "ISTORIJA MAĐARSKE" : "Mađarsko političko rukovodstvo nastojalo je da izrazi svoju zahvalnost Nemačkom Rajhu; pridružilo se Antikominterna paktu fašističkih sila i istupanjemiz Društva naroda dalo dokaza o tome da će, ako zatreba, biti veran savezniknacističke Nemačke, a protiv zapadnih sila. II zakonski članak iz 1939. godine,koji odražava preuzimanje nacističke rasne teorije, tj. drugi zakon o Jevrejima, rušitemelje opstanka jevrejskog sitnog i srednjeg građanstva i inteligencije. Dve godinekasnije, pak, treći zakon o Jevrejima ne samo što zabranjuje mešovite brakove već,pretekavši i svoje nirnberške uzore, strogo kažnjava čak i pokušaj „skrnavljenja rase". 1941 . god. Zemlju je zahvatio pojačani nacionalistički, antisemitski i antiradnički talas: u Bačkoj nekažnjen pokolj Srba i Jevreja; iz Erdelja je proterano više hiljada Rumuna.Sprovođenjem trećeg zakona o Jevrejima oko 100 hiljada većinom činovnika i malih ljudi lišeno je i minimalnih mogućnosti za egzistenciju, a 30-40 hiljada Jevreja stranih državljana koji su živeli u Mađarskoj prebačeno je na okupiranu /od Nemaca , ako niste znali i ovaj detalj/ sovjetsku teritoriju i tamo ubijeno. Staljingradska bitka : " Na energičan zahtev Hitlera, u proleće 1942, na front je morala biti poslana II mađarska armija od četvrt miliona vojnika i oko 40 hiljada ljudi u radnim jedinicama"... " Sovjetske snage opkolile su i uništile armiju generala Paulusa od 300 hiljada ljudi koja jeopsedala Staljingrad, a u januaru je započelo haotično povlačenje razbijene nemačke armije. Da bi Nemci spasli svoju kožu, žrtvovane su desetine hiljadamađarskih vojnika... Ne treba se čuditi što je II mađarska armija za vreme januarske sovjetske ofanzive izgubila 70-80 procenata svoga ljudstva"... Pozdrav i ...toliko od mene.