Jedna od najvećih zbirki Vojnoga muzeja je zbirka narukavnoga znakovlja. Nastala je kao plod mukotrpnog i ustrajnog rada bivšega djelatnika Vojnog muzeja, bojnika Zlatka Ivkovića bez čijeg truda ovakav opseg ne bi bio zamisliv, a njegovom zaslugom i dalje se povećava. Znakovlje u hrvatskoj vojsci ima dug put razvoja i nastanka pa opet nestanka kroz povijest. Uglavnom je to uvijek uvjetovano odnosom političkih snaga s trenutačnom organizacijom vlasti odnosno državne strukture. Prvo pojavljivanje oznaka na kapama hrvatskog domobranstva nastupa njegovim osnivanjem na temelju Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. godine i održava se do raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine.

Tada nastupa dvadesetak godina uglavnom zatiranja svakog nacionalnog identiteta tj. potiskivanja sve do uspostave Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine. Završetkom Drugoga svjetskog rata nastupa ponovo duži period nestanka hrvatskih oznaka. Sami povijesni hrvatski grb dobiva redizajn  i pojavljuje se samo kao republički grb sa zvijezdom. Demokratskim kretanjima i uspostavom neovisne države Hrvatske 1991. godine dolazi do vraćanja povijesnog hrvatskog grba a kao i sasvim normalna stvar toga istog grba kao temeljne oznake pripadnika Hrvatske vojske, metalnog grba na kapi i grba kao cjelovite oznake pripadnika HV na lijevom rukavu i unificiranoga za sve pripadnike.

Na desnom rukavu se počinju razvijati nebrojene varijante oznaka pojedinih postrojbi. Ne samo oznaka brigade nego čak i zasebnih oznaka za svaku ustrojbenu cjelinu.  Oznake i nazivi nastajali su često uz razgovore tijekom dežurstava i druženja u trenucima opuštanja, imena koja su se pojavljivala bila su nekada vezana za mitološka bića na lokalnim područjima odakle su dolazili bojovnici, likovi iz romana i crtanih filmova ili su bila vezana za likove iz povijesti. Nekada šaljivi nazivi, a nekada strogi i ozbiljni da izgledaju opasno. Najvećim dijelom su plod mašte i snalažljivosti običnih malih ljudi, ali u nekim trenucima i autorska djela priznatih umjetnika. Neke oznake su tijekom vremena bile redizajnirane, često se mijenjala tehnika izrade kao i materijal na kojem su izrađene. Posebna vrijednost zbirke su i u dosta slučajeva razne probe dok nije usvojen konačni rezultat. Uz probe idu i same skice tako da sve zajedno čini bogatu cjelinu.

Prevaranti imaju novu metodu varanja: “Odmah sam shvatila da je nešto čudno”