Proturuska ofenziva na Istočnom bojištu bila je u punom jeku. Nakon što je u drugoj polovici srpnja Središnjim silama pošlo za rukom probiti rusku obrambenu liniju na rijeci Narew, sjeverno od Varšave, svi ruski napori u zaustavljanju njemačkih snaga postali su uzaludni. Bio je to sedmi proboj ruskih položaja od kada su krajem svibnja austrougarske i njemačke snage na liniji Gorlice–Tarnov probile rusku liniju bojišnice i time pokrenule nužan uzmak Rusa. Uzmak ruskih postrojbi iz Poljske bio je uvjetovan sve jačim udarima na njihove bokove. Ruske snage u povlačenju držale su se riječnih i močvarnih obrambenih odsjeka, a njemačkim su snagama na putu stajali i ruski utvrđeni gradovi koji su usporavali njihovo napredovanje, što je ostavljalo vremena ruskim snagama pri povlačenju u nepregledna prostranstva prema istoku Rusije. Rusi su 15. srpnja 1915. godine naredili ispražnjenje glavnog grada Ruske Poljske – Varšave, a nepregledne kolone ljudi upućivane su prema istoku zemlje. Prema ruskim izvorima Varšavu je tada napustilo oko 350 000 ljudi. Ruske redarstvene snage obilazile su kuće i pozivale stanovnike da čim prije napuste grad. O katastrofi koju su Rusi pretrpjeli na bojišnici svjedočile su ruske snage koje su u uzmaku punile ulice Varšave. Posljednjih dana srpnja tuda su neprestance prolazila kola Crvenog križa vozeći ranjenike te masa ljudi u kojoj su bili izmiješani seljaci evakuiranih sela koji su napuštali svoja ognjišta i povlačili se zajedno s ruskim topništvom i pješaštvom. Lako možemo zamisliti kolone šarolikog konglomerata vojske i seljaka, vojnih vozila i seljačkih zaprega koje su nalikovale plimi koja se lagano pretvarala u oseku približavanjem njemačkih snaga, a mir koji je zavladao varšavskim ulicama odavao je njezin skorašnji pad. Trgovine i javne zgrade bile su zatvorene, gradske vlasti i predstavnici zemalja Antante napustili su grad, u kojem su od stranih predstavništava ostali jedino veleposlanici neutralnog SAD-a i Norveške. Rusi su u povlačenju odnosili sve kovine iz grada kako ne bi poslužile Nijemcima u izradi oružja.
Čak su i teška crkvena bakrena zvona skidana s crkvenih zvonika i odnošena dublje u ruski teritorij. Tutnjava topovskih hitaca primicala se predgrađu Varšave svakim danom sve bliže. Ranjenici i vojska bili su još uvijek smješteni u predgrađima Varšave kada je 31. srpnja započeo njemački zračni napad na grad.
Iz dnevnika talijanskoga vojnika
U talijanskoga vojnika Mateja Attimonellia, pripadnika 4. kompanije 29. pješačke pukovnije koji je poginuo kod Gradiške, pronađen je dnevnik u kojem je zabilježio postupanje talijanskih vojnika, koje nije bilo strano ni ostalim zaraćenim stranama. Prilika čini lopova, a takvih prilika u ratu nikad nije nedostajalo. O držanju talijanskih vojnika iza borbenih linija Attimonelli piše: »Kada smo stupili na tršćansko područje, prošli smo mnoga mjesta, a da se nismo namjerili ni na jednu građansku osobu. Svi su pobjegli ostavivši svoje kuće, svoj posjed, svoje pokućtvo, svoju zemlju… Čim bi došli u ovakvo selo, našli bi pustoš s praznim kućama. Mi smo ih ispraznili. Istina je da nitko od nas nije mogao ove stvari sa sobom ponijeti, jer smo često i naše stvari odbacivali. No nadajući se, da ćemo naći novaca ili dragocjeno kamenje, nismo drugo učinili već smo otvarali ormare i stolove. Sva smo odijela izvukli, a nismo ih opet na njihovo mjesto vratili. Ostavili smo ih porazbacane po zemlji te smo bez milosti po njima gazili. Nato smo došli u grad Gradišku, lijep, divan grad s velikim palačama. – Tu smo u kućama vidjeli odijela na zemlji porazbacana, rublje, pokućstvo, ukrase s prozora i balkona u kuhinjama. Sve su kuće bile pune predmeta iz lijevanog željeza, bakra, brušenog stakla i porcelana. Toga je bilo ovdje mnogo, jer ondje, tj. bolje govoreći u obližnjem Trstu nalaze se velike tvornice koje proizvode te predmete. Kad smo stupili u te kuće bili smo izvan sebe vidjevši te predmete. Bilo nam je žao, što nismo mogli ništa sa sobom ponijeti. Uzesmo jedino košulje i gaće, s kojima smo napunili džepove i naše rance, jer bi to kod nas u Apuliji bio bračni miraz. Mora se istaknuti da su prije nas onuda prošle druge čete a i bersaglieri, koji su doista našli vrijedne predmete. Doznalo se da se u Gradišku provalilo u željeznu blagajnu i da se iz nje oteo novac. Pregledali su vojnike, a u rancima su im našli 500.000 lira. Svi ti vojnici i jedan časnik, kod kojih se našao novac, završili su u zatvoru.«
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novom broju VP magazina od utorka, 4. kolovoza na svim kioscima!
