Nakon raspada Kraljevine Jugoslavije osnovni strateški interes Njemačke na ovom području bio je osiguranje željezničke komunikacije iz pravca Njemačke prema Bugarskoj i Grčkoj. Ovaj pravac protezao se od njemačke granice u današnjoj Sloveniji preko Zagreba, Beograda i Niša prema Sofiji u Bugarskoj i Solunu u Grčkoj. Prvi problemi za sigurnost komunikacije nastali su rasplamsavanjem ustanka u Srbiji 1941. godine gdje su njemačka zapovjedništva već početkom ljeta opremila desetak improviziranih zaštitnih oklopnih vlakova. Ubrzo su na ovo područje došli i prvi pravi oklopni vlakovi.
Slomom ustanka težište djelovanja oklopnih vlakova prebacuje se na područje NDH, na prugu Zagreb–Beograd. Do kraja rata ovom komunikacijom neprestano su djelovali njemački oklopni vlakovi. Njihov broj i kvaliteta do kraja su rata postupno rasli. Prvi su oklopni vlakovi na područje
jugoistoka došli početkom ljeta 1941. godine. Iz pričuve su povučeni oklopni vlakovi br. 23 i br. 24 (njemačka oznaka PZ 23 i PZ 24, skraćeno od njem. »Panzerzuge«; dalje u tekstu PZ 23 i PZ 24) koji su radi zaštite željezničkih komunikacija poslani u Srbiju. Ovi oklopni vlakovi pripadali su seriji od pet oklopnih vlakova proizvedenih 1919. godine za potrebe Čehoslovačke vojske. Nakon pripajanja Čehoslovačke Njemačkoj ove oklopne vlakove preuzela je njemačka vojska te ih je koristila u kratkotrajnom ratu u Francuskoj, nakon čega su povučeni u pričuvu. Iz pričuve je prvi povučen PZ 23 koji je 19. lipnja 1941. godine poslan prema Srbiji te je bio na području djelovanja 714. pješačke pričuvne divizije. Uskoro će ga slijediti i PZ 24 koji je bio raspoređen u 718. pješačkoj pričuvnoj diviziji.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti čitajte u novom broju VP magazina od subote, 5. rujna na svim kioscima!
Opet Povjesna činjenica u korist Hrvata ................................................ navedena činjenica da su oklopni vlakovi morali najviše djelovati na području NDH, još j e jedna potvrda činjenice da su glavni nosioci borbe protiv okupatora bili Hrvati. Srbi tu povjesnu činjenicu teško podnosee pa su često Hrvatima htjeli duzeti tučasnu povjesnu istinu a to su mogli samo lažnim pričama. Istina da nakon pada Užičke republike Srbija je bila pacifizirana i sa tri „Kvislinga“ (Ljotić, Mihajlović i Nedić). Hrvati su većinom bili u oslobodilačkim jedinicama ( 250.000 isto 1943g. ) nasprama manjine u NDH vojsci (130.000 ljudi god 1943. i to većinom iz BiH= Mostarska, Cazinska i Sarajevska ustaška divizija ). istina uvijek negdje izviri.