Uvođenjem činova u Hrvatsku vojsku 1991. godine stvorena su četiri čina nižih časnika: zastavnik, poručnik, natporučnik i satnik. Čin zastavnika ukinut je 2000. godine te otada postoje samo tri čina nižih časnika, u skladu s uobičajenom nomenklaturom činova zemalja NATO-pakta. Zastavnik Vojna zastava, barjak ili stijeg stoljećima su bili ključna točka oko koje su se okupljale vojne postrojbe. U velikoj bitki u kojoj je sudjelovalo na desetke tisuća ljudi zastave su bile jedini način da vojni zapovjednici koji su iz daljine nadgledali tijek bitke uopće znaju gdje im se postrojbe nalaze, dok su obični vojnici zahvaljujući
zastavama uvijek znali gdje im se nalazi glavni dio postrojbe ili gdje se nalaze saveznici, a gdje neprijatelji.
Čin zastavnika ukinut je 2000. te otada postoje samo tri čina nižih časnika, u skladu s uobičajenom nomenklaturom činova NATO zemalja
Zastavu je nosio zastavnik, barjaktar ili stjegonoša, vojnik naročite hrabrosti koji se morao zakleti da će zastavu braniti do smrti. Nije ju smio ni trenutka ostaviti ili pak spustiti na tlo. Prema nekim je izvorima tijekom Tridesetogodišnjeg rata u Njemačkoj bilo propisano da zastavnik koji u borbi ostane bez ruku zastavu mora držati zubima ili je čak omotati oko svoga tijela. Ako je zastavnik bio ubijen, zastavu je trebao preuzeti netko drugi iz postrojbe, a ako je zastava pala, visoki su zapovjednici znali da je vjerojatno uništena i cijela postrojba. Zbog toga su se najžešće borbe često odvijale upravo za zastavu i bila je velika sramota ako bi neprijatelj uspio zarobiti zastavu, a da pritom nisu poginuli svi vojnici postrojbe. Zarobljenu se zastavu moglo upotrijebiti i za prijevaru, jer ju se moglo nositi po bojištu i na taj način zbunjivati protivnika koji je mislio da se neka postrojba nalazi tamo gdje je uopće nije bilo.
Nastavak teksta i ostale zanimljivosti pročitajte u tiskanom izdanju VP - magazina koji je u prodaji na svim kioscima za samo 19,99kn.
