U vrijeme kada je u njemačkoj vojsci 1935. godine planiran koncept oklopne divizije predviđeno je oklopljeno vozilo za prijevoz pješaštva, odnosno odjela od 12 vojnika, na postolju polugusjeničara. Tegljač SdKfz 11 od 3 tone postao je postoljem budućeg srednjeg oklopnog transportera. Prvi oklopni transporter SdKfz 251 proizveden je u srpnju 1939. godine. Do rujna 1943. godine proizvedeno je ukupno 4 650 oklopnih transportera u varijantama A, B i C i to u 23 različite podvarijante.
Prva od njih, SdKfz 251/3 bila je zapovjedna sa 8 različitih radiostanica različitog dosega ovisno o značaju zapovjednog mjesta, itd... Nakon racionalizacije i poboljšanja do kraja rata inačica D proizvedena je u 10 602 primjerka. Uz tako prividno velik broj transportera u najboljem slučaju jedna od šest bojni pješaštva u oklopnim divizijama prevožena je u oklopnim transporterima, a ostali u kamionima. Ta činjenica znatno je umanjivala djelotvornost oklopne divizije posebnice u kasnu jesen i proljeće kada je tlo bilo blatnjavo ili raskvašeno.
Netko je izračunao da je stvarna potreba njemačkih snaga bila oko stotinu tisuća oklopnih transportera.
- težina - 8t
- posada - 12
- osnovno naoružanje: 2 strojnice 7,92 mm MG34
- streljivo: 2 010 metaka
- oklop nadgrađa - prednja ploča: 10mm/57°, bočni 8/55°, i straga 8mm/57°
- oklop tijela - prednja ploča: 15mm/68°, bočni: 8mm/55°, i straga 8mm/57°
- motor: benzinski Maybach HL42TURKM
- snaga motora: 100 KS
- najveća brzina po cesti: 53 km/h
- doseg: 300km
- dimenzije: d-5,98 m | š-2,1 m | v-1,75 m
