D amir Krstičević rođen je 1969. godine u Vrgorcu gdje je pohađao i srednju školu. Nakon što je završio vojnu školu u Sarajevu te Vojnu akademiju u Beogradu priključio se Hrvatskoj vojsci. Krenuo je i Domovinski rat, a Krstičević je obnašao dužnost zapovjednika 115. brigade i udarne, 4. gardijske brigade. Aktivno je sudjelovao i zapovjedao u svim važnijim akcijama, od kojih je zasigurno najpoznatija akcija „Oluja“. Nakon rata bio je zapovjednik 5. zbornog područja te ja kao prvi hrvatski general poslan u prestižnu američku ratnu školu kopnene vojske koju je završio s odličnim rezultatima. Nakon školovanja izabran je za zamjenika načelnika Glavnog stožera OS RH.
Budući da je mlad umirovljen zbog onog poznatog pisma generala, danas je zaposlen te živi i radi u Zagrebu. Krstičević je čovjek za kojega njegovi suborci imaju samo riječi hvale i za kojeg kažu da je uvijek i za sve imao alternativu. General koji je zajedno sa svojim vojnicima uvijek bio na prvoj crti. O njegovoj ratničkoj časti itekako svjedoči ona čuvena snimka na kojoj ranjenog zarobljenika nudi cigaretama, potom na nosilima odnosi u transporter, a zatim i u bolnicu. Riječ je o skromnom obiteljskom čovjeku koji se ne voli hvaliti ni eksponirati u medijima. Bila nam je čast odraditi ovaj razgovor s generalom Damirom Krstičevićem.
Tko je u stvari Damir Krstičević? Kako ste počeli svoj životni put? Uvijek s ponosom ističem da sam umirovljeni general bojnik Hrvatske vojske i ratni zapovjednik 4. gardijske brigade. To je ono što me obilježava i u osobnom i u profesionalnom smislu. Ponosno ističem i svoje dalmatinske korijene i pripadnost vrgoračkom kraju. Rođen sam u Vrgorcu, tamo sam završio osnovnu i prva dva razreda srednje škole. To je moj zavičaj i tu su moji korijeni.
