Poslije šest godina iscrpljujućih bitaka protiv Gala rimski vojskovođa Gaj Julije Cezar, u odlučujućoj bitki za Alezjiu pobijedio je galskog vođu Vercingetorixa i krajem rujna 52. prije Krista prisilio ga na bezuvjetnu predaju. Bio je to kraj Rimsko-galskog rata, krvavog sukoba koji je Galima donio težak poraz, a Cezaru vječnu slavu. Rimski general šest je godina osvajao Galiju.
Većina njegovih ofenziva bile su uspješne, sve do Vercingetorixova ustanaka 52. godine prije Krista, kada je galski vođa uspio ujediniti razjedinjena galska plemena. Gali su dobili prve manje bitke, ali su Rimljani još žešće uzvratili. Vercingetorix se povukao u utvrđeni grad Aleziju, posljednju galsku utvrdu koja je odolijevala rimskim osvajačima. Cezar se sa 60.000 vojnika odlučio na dugoročnu opsadu, a da bi je ostvario, zapovjedio je gradnju dvostrukog zida oko Alezije. Vercingetorix je u nekoliko navrata pokušao spriječiti gradnju zida, no bez uspjeha.
Ipak, mala skupina galskih konjanika uspjela se probiti iz okruženja i krenuti po pomoć. U jednom trenutku galska vojska, koja je došla u pomoć Aleziji, Cezaru je čak zaprijetila potpunim slomom. Međutim, tada je došao do izražaja Cezarov vojni genij. Zapovjedio je da 6000 konjanika napadne 60.000 Gala s leđa. Taj je napad uveo pomutnju u galske redove što su moćne rimske legije iskoristile i potpuno razbile galsku vojsku. Vercingetorixu nije preostalo ništa drugo nego da se bezuvjetno preda Rimljanima.
Rimski povjesničar Plutarh bilježi da je galski vođa dojahao na bijelom konju u Cezarov tabor, odbacio svoje oružje i oklop te kleknuo pred noge svoga pobjednika. Prema predaji odveden je u Rim gdje je bio zatvoren četiri godine i poslije Cezarova trijumfa ugušen u tamnici. Pustolovine Asterixa i Obelixa danas su svojevrsni spomenik dugogodišnjem galskom otporu Rimskome Carstvu.
