P-47 bio je jedan od najvažnijih i najčešće proizvedenih američkih zrakoplova te ujedno jedan od najboljih lovačkih bombardera za vrijeme Drugoga svjetskog rata, a do danas je ostao najveći i najteži jednomotorni lovački zrakoplov. Kada se početkom 1943. godine P-47 prvi put pojavio na bojištu, naoružan s čak osam teških strojnica Browning M2 kal. 12,7 x 99 mm, bio je to lovački zrakoplov koji se odlikovao s dotada neviđenom vatrenom moći.
Bez obzira na masu i veličinu, zahvaljujući iznimno snažnom motoru od 2535 KS, mogao je doseći brzinu od gotovo 700 km/h na visini od 9.000 metara. Pred kraj 1944. godine pojavili su se i modeli s motorom od 2800 KS koji su na probnim letovima navodno bilježili brzine od čak 800 km/h, što je P-47 stavljalo uz bok najbržim motornim zrakoplovima Drugoga svjetskog rata (službeno je ipak najbrži saveznički zrakoplov bio britanski Supermarine Spiteful, no bila je riječ o puno lakšem zrakoplovu).
Protopit P-47 Thunderbolt (XP-47B) testiran je još u svibnju 1941. godine. Već tada je zabilježio iznimno veliku brzinu od 663 km/h (na visini od oko 7800 metara). Prvi serijski primjerci zrakoplova P-47 počeli su se proizvoditi u ožujku 1942., a isporučeni su zrakoplovstvu sredinom iste godine. Prvi primjerci ovoga lovačkog zrakoplova počeli su popunjavati američke eskadrile u Velikoj Britaniji u siječnju 1943. godine.
U ožujku 1943. lovački zrakoplovi P-47 poslani su na svoj prvi borbeni zadatak iznad Francuske, a sljedeći mjesec P-47 ostvario je i svoju prvu zračnu pobjedu, i to protiv moćnoga njemačkog lovca FW-190.
U kolovozu 1943. P-47 sudjeluje u prvoj velikoj eskortnoj misiji i otada će u Europi imati standardnu ulogu eskortnog lovca, kakvu je P-38 imao na pacifičkom bojištu. Uz to, redovito će sudjelovati i u bombardiranju neprijateljskih ciljeva (mogao je sa sobom ponijeti oko tonu bombi), ali i u presretanju njemačkih zrakoplova.
Do kraja rata P-47 uništit će više od 9000 lokomotiva i 86.000 vagona, 68.000 kamiona te 6000 oklopnih vozila i tenkova. Istodobno oborit će oko 3750 neprijateljskih zrakoplova, a oko 3000 uništit će na zemlji. Za vrijeme rata stradalo je oko 3500 Thunderbolt zrakoplova. P-47 ostat će u službenoj uporabi unutar američkih snaga sve do 1953. godine.
Zanimljivo je da su Jugoslaviji, nakon raskida sa Sovjetskim Savezom i Staljinom, u sklopu američke vojne pomoći isporučena 133 takva zrakoplova preimenovana nakon 1947. godine u F-47. Američki su mu piloti za vrijeme rata dali nadimak vrč (engl. Jug) što je bila aluzija na njegov izgled koji je podsjećao na onodobne bočice mlijeka.
Zanimljiv avion s odličnim karakteristikama, premda mi je malo neobično što su amerikanci inzistirali da im većina lovaca nosi bombe (imali su tisuće vrhunskih teških i srednjih bombardera), premda im to uvelike smanjuje učinkovitost u zračnim borbama.Očita je i njihova opsjednutost s Browningovom 50 cal. strojnicom koje su gotovo svi njihovi avioni imali u 2 do 12 primjeraka.